Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE
MORSKA MEDVJEDICA
ISTARSKI KAŠTELI
VENECIJA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
120170
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
Arhiva
« » sij 2010
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
PULA meteo podaci
 
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
KAZALO
Blog - siječanj 2010
nedjelja, siječanj 31, 2010
TURNINA-zapadno od Rovinjskog sela nalazi se brežuljak -vrh Kapa/Valtijan-128 m..Poput većine brežuljaka u ovom dijelu Istre i ovo je nastanjeno najvjerojatnije još u prapovijesti kao gradinsko naselje.Prolazeći puteljkom do zaravni na vrhu brežuljka prate Vas identiče stijene i terase poput onih na Monkodonji ,doduše zarasle u šikaru i neprohodnu makiju.



Turnina je kasnoantička utvrda a njezino prvo razaranje zabilježeno je 789. godine.Pietro Coppo vidio ju je u XVI.st. kao cjelovitu građevinu te naveo da je veličine 9,6×8,4 bečka hvata u tlocrtu i 14 bečkih hvatova visine./istrapedija/.Turris vorraginis ili Torre di Boraso srednjevjekovni je naziv utvrde po vjerovanju da je utvrda sazidana na podzemnim hodnicima iskopanim u živoj stijeni.Nzaiv utvrde podudara se i sa prezimenom zadnjih feudalaca u kraju (feudalci Borisi iz 16. stoljeća).U prizemlju građevine nalazio se vestibul,a način organizacije prostora te brojni otvori na 1. i 2. katu ukazuju da je služila i za stanovanje.Do  1211 godine kula je bila u posjedu Porečkih biskupa a od 1211-1332. njome gospodari  obitelj Castropola.
Dolaskom Mlečana kula postaje dio fortfikacijskog sustava mletačkog pazenatika , a kapetan stoluje u nešto udaljenijem Sv. Lovreču.Od 1595. zajedno s feudom Funtane vlasnik postaje obitelj Borisi.Utvrda je u potpunosti napuštena u 16. stoljeću a tijekom 2. svjetskog rata teško je oštećena. Danas je u potpuno ruševnom stanju.Teško je dostupna zbog potrebe prolaska preko privatnih posjeda.Sami ostaci građevine zarasli su u pravu šumu.Da je kojim slučajem bolje sačuvana dominirala bi krajem i bila bi uočljiva sa same prometnice Rovinjsko selo - Rovinj.Ovako treba previše truda da se približite ostacima utvrde.



Od kamenoloma koje općina Rovinj koristi kao deponij za odlaganje građevnog materijala udaljena je svega 1 kilometar.
 Nedaleko od Turnine nalazi se crkva sv. Cecilije (XI. st.), jednobrodna s polukružnom izbočenom apsidom.



SVETA MARIJA

U podnožju brežuljka ruševna je bratovštinska crkva sv. Marije, jednobrodna s lopicom, obnovljena 1772.(privatno vlasništvo).


tibor-pula @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 28, 2010


                                           Pula 1370.

Da doista u njoj žive ljudi,i to ni manje ni više dvije obitelji u dva stana.Najstarija stambena zgrada izgrađena je oko 1370. godine , smještena u samom središtu starog grada na uglu Maksimiklijanove ulice i prolaza Zdenac.Nedaleko...svega stotinjak metara od Kapele Marije Formoze,Danteova trga-trga s fontanom  i glavne šetnice grada- ulice Sergijevaca

     


Zgrada, jednokatnica ima 40-tak kvadrata vrlo derutnog stambenog prostora u najmanju ruku neprikladnu za stanovanje u današnje doba.Čitava priča o "kućici na uglu" ispričana u Glasu Istre zapravo je samo" trakavica" uobičajene papirologije o zgradi i stanarima o kojoj je napisano više studija nego o bilo čemu sličnom a da se stvarni pomak u rješavanju problema nije ni desio. "Struka" kako to kažemo počeli su svoj uradak pisati još prije 50-tak godina a zgrada i dalje propada.Jedini i najgori pomak desio se 1994. godine."U POTRAZI ZA PROZOROM" otučena je sva žbuka sa pročelja građevine i tako još više pridonjelo njenom propadanju.Naime da bi se odredila točna starost građevine tragalo se za izvornim prozorima na pročelju kuće po čijem bi se obliku utvrdila starost."Imamo prozor" no nema fasade,a stanari imaju problem više,propuh dotrajale građevine.Uvjek na listi prioriteta a nikad obnovljena prema sudu struke danas bi je jednostavno trebalo kamen po kamen razzidati i ponovo sazidati.Konzervatorski odjel nezadovoljan je takvim razmišljanjem pa traži  licenciranog statičara kako bi se zgrada sanirala na najprimjereniji način ,što bi rekli po pravilima struke.



Koliko loš primjer u djelu grada gdje se okrene toliki broj turista.No da nemora biti tako pokazuju susjedne građevine kako u ulici Zdenac tako i u Maksimilijanovoj.Niz obnovljenih pročelja,zasigurno i stanova u doduše ne toliko starim zgradama pokazuju da se može i drugačije razmišljati i raditi.

Izvor:Glas Istre/Rojnić Goran/10.11.2009/




tibor-pula @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 24, 2010


VELIKO RIMSKO KAZALIŠTE-MONTE ZARO
Louis-Francois Cassas-rekonstrukcija iz 1782

Rimska su kazališta bila državne ustanove pa je i financiranje ovakvog kulturnog "događanja" u gradovima bilo financirano iz državne blagajne.Predstave su se održavale u vrijeme državnih blagdana , rujnu("ludi Romani") te studenom("ludi plebei").Antičko,a time i europsko kazazlište vodi porijeklo iz starih kultnih običaja u slavu boga Dionisa.("Antička Pula")
Veliko rimsko kazalište,smješteno na prirodne padine brda Zaro datira iz doba julijevsko-klaudijevske dinastije.Monumentalna građevina izgrađena je izvan gradskih zidina i imala je zadivljujuće dimenzije.Naime protezala se u dužini oko 62 metra(po nekim podacima i do 100 metara) na prostoru duž  današnje Dobriline ul. od križanja sa Arsenalskom do Stuba(dimenzije u dužini Doma Hrvatskih branitelja).Moglo je primiti  između 4000-5000 posjetitelja.Polumjer orkestre ovog kazališta iznosio je 25 metara.Visina gledališta dizala se na dva kata raščlanjenih lukovima i stupovima ukrašenih korintskim kapitelima.Cijela građevina bila je jednim dijelom(vidljivo na jedinim sačuvanim ostacima građevine) ukopana u živu stijenu.Zgrada se poput ostalih građevina prilagodila prirodnom okruženju(i Pulska Arena leži na blagoj padini brežuljka).U samu zgradu ulazilo se kroz tri monumentalna ulaza , brojne su stepenice bile obilježene imenima zakupaca.O samom kazalištu "Zaro" svjedoče bakrorezi .


VELIKO RIMSKO KAZALIŠTE-ZARO
Sebastiano Serlio(studija vel.rim.kazal)


Najznačajniji je  podatak iz 1536.god. Sebastijana Serilija(bakrorez sa rekonstrukcijom zidnog plašta kazališta).Kao palaču Orlando 1436 godine spominje Georg Pfistring ("Palazzo Orlando").Na svom bakrorezu iz 1568 godine Francessco Camozijo  ovu je antičku građevinu nazvao "rovine anttiche".Početkom 17. stoljeća zubom vremena načeto kazalište , u ruševnom stanju ,navodno pri udaru groma a potom požaru dalje stradava.Ostatke monumentalne građevine 1632. godine upotrijebio je Antoine De Ville za gradnju današnjeg Kaštela(utvrde na središnjem brežuljku grada Pule).Jedini vidljivi ostaci "sakriveni" iza brojnih parkiranih automobila mogu se vidjeti u Dobrilinoj ulici ,najbolje je popeti se Stubama do prvog "odmorišta".

Građevine na mjestu kazališta u današnjoj Dobrilinoj i ostaci rimskog kazališta - "Zaro"


Sačuvani su obrađeni kameni blokovi-temelji sjevernog ugla ove građevine.Samo sitni detalji-reljefi čuvaju se u Arheološkom muzeju Istre .Preostali "građevni materijal" kako nas je povijest naučila završili su u Veneciji.Naime mramorni stupovi velikog rimskog kazališta "Zaro" krase crkvu "Santa Maria della Salute" na otoku Giudecca , izravno preko puta bazilike Sv. Marka.

tibor-pula @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 22, 2010
Nedaleko Vodnjana ,putem prema Barbanu u krugu od otprilike jednog kilometra nalaze se vrlo vrijedni arhaeološki lokaliteti .Nekadašnji Vodnjan? ,srednjevjekovni Guran,crkva sv. Šimuna i crkva sv. Cecilije.
Sv. Cecilija , poput mjesta Guran zapravo je skup kuća(svega nekoliko) nalik na nešto veću stanciju.Asfaltiranim puteljkom dolazimo do mjesta.Sve je nalik na "jednu veliku kortu",što bi rekli dvorište.
Jedan će vas "krak" uzane seoske prometnice odvesti do crkve sv. Cecilije...doduše samo jedan kraći dio je asfaltiran.Poput drugih mjesta koje sam obišao i ovdje se barem donekle,a zahvaljujući obnovi maslinika,može doći i osobnim automobilom...zlu netrebalo ili ako ste lijeni šetati.



Crkva sv. Cecilije sagrađena je prema sadašnjim saznanjima na ostacima dviju građevina.Sama crkva specifična je zbog dvije apside što je rijetkost i u svjetskim razmjerima.No Istra je specifična i u tom pogledu pa ovakve primjere možemo još naći na našem poluotoku.Prvotna građevina datira s prijelaza iz 4. u 5.stoljeće.Pored same crkve pronađena je antička cisterna ,te kanalizacija.Zanimljiv je pod crkve napravljen od škrilja.U samoj građevini otkrivena je skulptura s pleterom s prijelaza iz 8. u 9. stoljeće.
Cijelo područje oko same crkve zanimljivo je prema mišljenju arheologa i vjerojatno skriva niz povjesnih zanimljivosti koje međutim tek treba istražiti.



I ova istraživanja, poput ona u srednjevjekovnom Guranu i crkvi sv. Šimuna provodi Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek (MIC) Sveučilišta u Zagreb ,koji financira Europska komisija, uz sudjelovanje kantonske arheološke službe Ženeve, ženevskog sveučilišta te Konzervatorskog odjela u Puli.
Namjera je cijelo područje pretvoriti u arheočoški park a arheološke nalaze prezentirati na licu mjesta ili ih izložiti u Vodnjanu u palači Bettica.
Prema pučkoj legendi, Cecilija je bila kći rimskog patricija (III.st.).Na glavi ili u njenoj blizini često joj je kruna bijelih ili crvenih ruža. Imena su po katoličkom kalendaru Cecilija, Cilika, Slavujka. Časti se kao zaštitnica glazbe i glazbenika.
tibor-pula @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 20, 2010
Sveti Kvirin(+ Szombathely, Mađarska 4. lipnja 303.) - Jedan je od sisačkih biskupa bio sveti( mučenik) Kvirin. Najstariji podaci o Kvirinu(309. godina) govore nam da je za vrijeme cara Dioklecijana , a po nalogu namjesnika Maksima bio uhvaćen.Doduše pokušao je pobjeći ,no  bezuspješno u konačnici bačen je u zatvor i izbatinan.Ondje je obratio čuvara Marcela. Nakon tri dana bio je priveden pred samog namjesnika Savske Panonije Amancija, koji ga je osudio na smrt.S kamenom oko vrata ovaj krščanski mučenik bačen je u Savu.Vjerni kršćani tragali su za tjelom Sv. Kvirina , pronašli ga i dostojno sahranili.



Posmrtni ostaci,relikvije svetaca,slavnih mučenika često su se prenašala iz grada u grad,to vrijedi i za relikvije Sv. Kvirina.Početkom 5. stoljeća tijelo Sv. Kvirina završilo je u Rimu gdje je sahranjeno u mauzoleju  Platonia iza apside svetog Sebastijana na Apijevoj cesti. Ondje je bio veoma čašćen od rimskih hodočasnika u VII. stoljeću.



Na prometnici Vodnjn-Svetvinčenat ,a u blizini istoimenog naselja Sv. Kvirin/Kirin/ neposredno uz samu prometnicu smještena je crkva SV. Kirina/Kvirin Sisački/ sagrađena u XVI. st.Crkva je podignuta na temeljima trobrodne ranokršćanske bazilike.Na pročelju preslica sa 2 okna i 1 zvonom, lopica, kameni oltar s drv. retableom, sakristija . Drveni kipovi Sv. Kvirina i Sv. Blaža čuvaju se u župnoj crkvi u Juršićima. Ostaci bazilike sačuvani su u arheološkom sloju ,restaurirane i konzervirane(doduše priroda tj.zelenilo ponovno "uzima" ostatke crkve).Ranije je bila kapelanijska crkva vodnjanske župe.Izgradnjom crkve sv. Franje Asiškoga (1874) u Juršićima (link do slike) prestaje biti kapelanijska crkva i očito prepuštana nebrizi i laganom propadanju.Iako za razliku od brojnih crkava koje nemaju čak ni krov a većina još malo neće imati ni zidove ova ima sačuvan i drveni crkveni namještaj što možete vidjeti ukoliko se na tren zaustavite.Uz crkvu Majke Božje od Svetomora(link do slike)  u blizini Žminja jedina je sakralna građevina na brzoj prometnici Vodnjan-Svetvinčenat-Žminj...zato oprez u vožnji...što bi rekli..."po malo".
tibor-pula @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 17, 2010


Polovicom 6. stoljeća podignuta je Benediktinska opatija a u sklopu iste i bazilika.Monumentalna građevina bila je duga 32 metra  a široka 19 metara.Navodno su na ukrašavanju ove građevine radili i carigradski majstori.Bila je ukrašena mozaicima,reljefima i freskama.



Trobrodna bazilika s dvije bočne kapele  križnog oblika stilski identična ostalim ravenskim crkvama iz tog doba, razlikuje se prema korištenom građevinskom materijalu. Naime, za njezinu je gradnju korišten kamen, a ne opeka.



Od bazilike, ostala je samo južna kapela dok su zidovi bazilike ogradni zid vrta u sujedstvu ove nekad značajne građevine.Bazilika je već u 13. stoljeću u potpunosti napuštena i u ruševnom stanju a močvarno okruženje dalo je inspiraciju ljudima pa je nazvana crkvom sv. Marije od Trstike. Naime u vrijeme Venecije 1243 godine opljačkana je te je tjekom desetodnevne opsade grada nastradala i u požaru.1547 godine mramorni stupovi bazilike odvoze se u Veneciju i koriste se za izgradnju stubišta biblioteke Libreria S.Marco i dijelom u dvorani Delle quattro porte u D uždevoj palači.Ono što je ostalo od velebnog zdanja koristi se 1697 godine u obnovi današnj Komunalne palače u Puli.Bazilika je najznačajniji spomenik iz doba Justinijanove obnove carstva.



Prilikom radova na izgradnji nove pulske kanalizacije pronađen je mramorni antički stup iz rimskog doba koji je vjerojatno u 16. stoljeću trebao biti odvezen u Veneciju kako bi tamo resio neku od javnih zgrada, ali je srećom ostao odbačen.Mramorni stup je prelomljen na dva dijela od kojih svaki teži oko pet do šest tona, dugačak je sedam metara, promjer donjeg dijela doseže gotovo metar, a nazire se i prstenasti vrh za kapitel.Za pretpostaviti da je ovaj stup nekada krasio ili rimsko kazalište ili crkvu sv. Marije Formoze, a iz nepoznatog je razloga ipak ostao u Puli.Danas su kameni ulomci razasuti na cijelom području parka ispred kapele i čekaju neko sretno rješenje.






Za kraj bajkovit prizor....na koji se čeka i 20.-tak godina kapelica pod sniježnim pokrivačem.



tibor-pula @ 20:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Kapelica obitelji Tumia

Kao izraz ruralne duhovnosti česte su građevine uz prometnice na trgovima malih Istarskih mjesta zavjetne kapelice.Rijetko susrećemo kapelice koje svojom veličinom odudaraju od tipičnih ,zavjetnih kapelica najčeće ipak u obliku kamenog stupca ili građevine ne više od 2 metra.Građevina na prometnici Vodnjan - Fažana puno je veća od drugih zavjetnih kapelica,više je nalik na kapelice kakve susrećemo na mjesnim grobljima.Podignula ju je obitelj Tumia a u njoj je kameno raspelo u naravnoj veličini inače djelo kipara Andrea Trevisana , čije ime je i upisano na postolju raspela.Građevina je pravokutnog tlocrta ,na pročelju dva okrugla prozora(malih dimenzija) a iznad ulaza nešto veći okrugli prozor.Unutrašnjost nije oslikana , no u potpunosti ga ispunjava veliko kameno raspelo.Dvoslivni krov pokriven je crijepom a građevina je pomalo nespretno ožbukana suvremenim materijalom(hirofa?).Posjećuju je mještani ,ostavljaju svijeće,ali brojni turisti koji "hitaju" k obljižnjem moru...put Peroja,Fažane ili Barbarige.


tibor-pula @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Svetvinčenat- crkvica sv. Katarina

Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Život sv. Katarine obavijen je legendom .Naime za vrijeme vladavine cara Dioklecijana p o rimskim provincijama bjesnilo je progonstvo a naročito okrutno u Egiptu često nazivanom "Kina starog svijeta".Svetica - Katarina bila je krščanska djevica visokog položaja ,inteligentna,lijepa pa je teret mučeništva koji je podnijela izuzetno djelovalo na pučku maštu i formiranje raznih legendi o njoj.




Na istočnom izlazu iz mjesta Svetvinčenat(krenemo li s gl.trga) put mjesta Pusti (kapelica na ulazu u mjesto-link) nailazimo na crkvicu Sv. Katarina lijep je primjer pučke romanike u Istri. Datira se u 14. st., a oslikana je freskama s početka 15. stoljeća.
Crkvica Sv. Katarine jednostavna je pačetvorinasta  građevina iz 14. st. (lopica iz XVIII. st.) sa šiljastim svodom u apsidi .Građena je od klesanca a u oltarnom prostoru su zidne slike iz XV. st. Na pročelju preslica i 1 zvono.U crkvi su  pronađeni glagoljski grafiti iz XV-XVI. st. Obnovljena je1989. godine.
Ova "ljupka" sakralna građevina čest je motiv u izradi tipičnog Istarskog suvenira, inače ,sličnih građevina ima diljem cijelog poluotoka a razlika je samo u dimenzijama crkve i veličini lopice-trijema ispred crkve.
Kao što sam napisao u kratkoj uputi kako pronaći crkvicu a imamo volju i vremena laganim hodom od nekih 20.-tak minuta možemo otići do spomen obilježja podignutom Ruži Petrrović(link do slike).                                                                                   
tibor-pula @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 14, 2010
Sveta Agata -Kanfanar



Nedaleko mjesta Kanfanar,na prometnici za mjesto Vidulini nalazi se crkva Sv. Agate.
Kult svete Agate, djevice i mučenice, već je odavno raširen, ali su stvarni podaci o njezinu životu prilično škrti.Svetica je živjela u prvoj polovici III. stoljeća  u Cataniji na Siciliji a pretrpjela je mučeništvo za vrijeme cara Decija 5. veljače 251. godine. Prema legendarnim podacima potjecala je iz bogate i plemenite obitelji. Već kao djevojčica učinila je zavjet djevičanstva.Sveta Agata na svirep je način mučena,odrezali su joj obje dojke a morala je hodati po žeravici da bi bila pogubljena.Razvio se kult štovanja ove mučenice i postala je kod vjernika zaštitnik majki i dojilja
.



Mučenje  Sv. Agate    izvor slike Wikipedila

Crkva  kod Kanfanara izduženog je pačetvorinastog tlocrta s izbačenom, izvana poligonalnom apsidom.karakterističnom za ravenatsko-bizantski stil 6.st., uz koji se može povezati i polukružni luk nad ulaznim portalom. Kako su, međutim, način zidanja i specifične nepravilnosti karakteristične za predromaničku arhitekturu u Istri, Šonje ovu crkvu datira u 10.st.(službene str.grada Kanfanara)U apsidi crkve sačuvane su vrlo vrijedne frske iz 11.ili12. stoljeća i zidani oltar.
Zanimljivost na koju sm naišao je kult štovanja ove svetice u Istri  vezano upravo za ovu crkvu i mjesto.(izvor:istrapedija/ link) .
"Tako su se mlade majke počele okupljati oko crkve koja nosi njezino ime, te su joj posvetile obred kojim su tražile da budu obilato opskrbljene mlijekom, kako bi svoju dojenčad mogle prehraniti. Tako su svake godine, 5. veljače, pripadnice ženskog spola iz Bala, Rovinja, Sv. Lovreča, Žminja i drugih istarskih mjesta pred crkvu donosile kolače koji su karakteristični za kraj iz kojeg dolaze, te fritule kao i velike količine rakije. Samo su žene smjele nazočiti obredu. Jele su kolače i pile su goleme količine rakije, tako da su sve do jedne nakon kratkog vremena postajale pripite, plešući kolo, te ispijajući preostale količine pića. Za vrijeme plesa, glasno su zazivale da im se tijelo obdari dovoljnom količinama mlijeka, te su se mučenici obraćale riječima: „Sveta Agato, prije sam ja kružila oko tebe, a sada ti kružiš oko mene!!!". Obred bi završio skupnim uriniranjem u kamenicu, a podrijetlo ovih običaja nije poznato. Na kraju bi se žene počele razilaziti, svaka u pravcu svojega kraja, vrlo sporo zbog učinka rakije, no povratkom u svoj dom one bi se vraćale ulogama u svakodnevnom životu, kao majke, supruge, radnice. "(istrapedija)
tibor-pula @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 12, 2010
Guran-Sveti Šimun
Nedaleko grada Vodnjan na prometnci Vodnjan-Barban smješten je Guran,naselje - zapravo stancija od svega nekoliko kuća.Naselje je nešto južnije od izvornog tj. srednjevjekovnog mjesta Guran koje je napušteno između 14. i 15. stoljeća.



Crkva Sv. Šimuna jednobrodna je grobljanska crkva s trima izraženim upisanim apsidama u ravnini zida na začelju, tako da se apside izvana  nemogu vidjeti.Crkva iz 11. stoljeća sagrađena je na ostacima dviju crkava iz 7. i 8. stoljeća.Grobljanska crkva Sv. Šimuna konzervirana je a radove oko istraživanaj i konzerviranja izveli su stručnjaci kantonske arheološke službe iz  Ženeve, ženevskog sveučilišta te Konzervatorskog odjela u Puli. Kampanje traju pet tjedana godišnje, od konca kolovoza do kraja rujna, a uz Grad Vodnjan, projekt najvećim dijelom financira švicarska zaklada.Na samom terenu vidljivi su konzervirani i restaurirani ostaci crkve dok se značajni arheološki nalazi čuvaju i prezentiraju u palači Bettica u Vodnjanu u stalnom postavu arheološke zbirke.
tibor-pula @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 3, 2010
Jedne "Banjole"dva Mihovila



Usred prostora od oko 25 km. kvadratnih koje Vodnjanci od davnina koriste kao poljodjelsku površinu smjestile su se Banjole,arheološki lokalitet.Treba doista truda i pronaći "izgubljeno blago",u isprepletenoj Istarskoj prirodi.Niz stoljetnih maslinika,pokoji pašnjak,pa opet maslinik zatim šuma i tako vaša šetnja može potrajati tko zna koliko.
No za ljubitelje povjesti i arheologije trud se isplati.Neka bude sunčan dan,ili dani dugo nakon kiše jer su poljski puteljci na mnogim mjestima pretvoreni u prave kaljuže.20-tak minuta vožnje automobilom skrenete li sa Vodnjanske obilaznice kod "Indi-metala" prema moru.Put vodi do Peroja .Niz poljskih puteljaka može Vas dezorjentirati, pa je ipak najbolje naoružati se nekom boljom kartom ili biti dovoljno uporan(barem u nečemu)poput mene.


Skriveno "blago" ugledat ćete usred šume ili bolje reći zapuštenog poljoprivrednog zemljišta na što ukazuju brojni suhozidi.Zašto dva Mihovila?
Prvi Mihovil-bazilika, a drugi Mihovil-crkva nastala gradnjom upravo od ostataka napuštene ,ruševne bazilike.
" U polju kraj Vodnjana otkrivena je 1907. trobrodna bazilika sv. Mihovila, s tri polukružne apside i narteksom. Svetište je od prostora za vjernike bilo odijeljeno pregradom. Ispred svetišta, u sr. brodu, nalazi se pravokutni kor i okrugli ambon, a u juž. brodu presvođena grobnica s relikvijama. U liniji glavne osovine, u prostoru za vjernike, nalaze se škropionica i oltar s križem. Pod je uglavnom popločen spikama, djelomice i pravilno isklesanim pločama od vapnenca. U grobnici ispod poda pronađen je mozaični pod, a ispod narteksa zidane grobnice, sarkofag i jednostavni, u zemlju ukopani grobovi. Kameni crkv. namještaj potječe iz raznih razdoblja. Najstarijoj građevnoj fazi (V.st.) pripadaju kapitel s akantovim lišćem, mramorni kapitelić i mozaični pod na prostoru grobnice. Dio namještaja (grede, pilastri, ploče) potječe iz faze pleterne skulpture, dok je najviše nađenih ulomaka s izrazitim reminiscencijama pleterne skulpture iz sred. XI.st.(pilastar s orantom i greda s apostolima, polukružna ploča ambona s prikazom Marije na Kristovu grobu, dio ploče ambona s prikazima bijega u Egipat, kapitelić s plastično oblikovanim životinjama). Bazilika je služila bogoslužju do prve pol. XV. st. God. 1456. nalazi se u ruševinama, i od njezinih ulomaka izgrađena je crkvica sv. Mihovila sa šiljasto-bačvastim svodom."-Istarska enciklopedija.




Ovakvo okruženje pratit će Vas cijelim putem do ovog značajnog arh. lokaliteta.

tibor-pula @ 22:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Sv. Mihovil jednobrodna crkva na području Banjole - arheološkom lokalitetu nedaleko Vodnjana.



Zapravo trebat će Vam puno strpljenja kako bi kroz nepregledno prostranstvo maslinika,pašnjaka,šuma i rijetko korištene puteljke uopće vidjeli "čaroliju" srednjevjekvne-predromaničke građevine-Sv.Mihvila Banjolskog.
 U gradnji crkve, davne 1456. godine, obilno su korišteni ulomci predromaničkog i romaničkog crkvenog namještaja iz obližnje istoimene crkve, koja je danas očuvana tek u arheološkom sloju.Nastala je  uglavnom od ostataka susjedne bazilike iz V. stoljeća, koja  se od 1456 godine nalazi u ruševinama. Crkva je zanimljiva po šiljasto-bačvastom svodu i krovu pokrivenog škriljama.
Napuštena građevina služi kao depo pri arheološko-konzervatorskim radovima na susjednoj bazilici Sv.Mihovila.



Mene je u ovo prohladno siječanjsko popodne obradovalo "biblijsko" okruženje.U ovom netaknutom krajoliku Istre razigrano stado ovaca na ispaši,i miris jedne zime koja pomalo dolazi.



  Izvor:Istarska enciklopedija,turistički vodiči Istre i Vodnjana.
tibor-pula @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
MOJA KARTA
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
 
Index.hr
Nema zapisa.