Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE
MORSKA MEDVJEDICA
ISTARSKI KAŠTELI
VENECIJA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
122231
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
Arhiva
« » lis 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
PULA meteo podaci
 
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
KAZALO
Blog - listopad 2011
utorak, listopad 25, 2011

DAJLA (tal. Daila ,grčki daulos - šumovito)

N 45° 21’   E 13° 32’




©  LINK DO SLIKE U ORIGINALNOJ REZOLUCIJI 

(klikni ovdje)

 



(MOLI I RADI  -moto benediktinaca iz srednjeg vijeka)

Naselje je smješteno u općini Novigrad.Nalazi se u južnom dijelu istoimene uvale.Od Rta Dajla i Velog puntala more se uvuklo u kopno oko 1000 metara tvoreći zaljev i malu lučicu.







U sjevernom dijelu zaljeva smješteno je naselje Karigador.

Ime Karigador potječe od talijanske riječi caricare (ukrcavati).Luka je služila za izvoz hrastovih trupaca namjenjenih mletačkom arsenalu , a kasnije poljodjelskih proizvoda okolnog a i šireg područja.U samom zaleđu uvale nalaze se slijedeći zaseoci :  Zidine, Fermiči, Šajini, Milovac i Punta.

Poput cijele zapadne obale Istre plodna crvenica  (terra rossa) seže do same obale.




Stanovništvo se uglavnom bavi turizmom i poljodjeljstvom . Dajla po popisu stanovništva iz 2001 ima 364 stanovnika te 130 kućanstava. Usporedbe radi 1948. godine Dajla broji 419  , a 1880. 196 stanovnika.Područje je nastanjeno još u rimsko doba o čemu svjedoče brojni ostaci ladanjskih kuća (villa rustica ) , kamenih ulomaka natpisa i grobova.U 5. i 6. stoljeću područje Dajle naseljuju grčki monasi  te ovdje grade prvi samostan uz ranokrščansku baziliku od koje su sačuvani ostaci podnog mozaika.U 9. stoljeću Dajla je benediktinski cenobij (lat. coenobium  ;grc. koinóbion (koinóbios: opci, zajednicki život)- samostan.Toponim Ayla prvi put se spominje 1208. godine kada posjed dobiva akvilejski patrijarh.Slijedeća stoljeća zanimljiva su jer se posjed često napušta i još češće mjenja vlasnike.Iz nepoznatih razloga Dajla je napuštena u 13. stoljeću i dolazi u posjed novigradskih biskupa. 1273. godine  Biskup Nicolo' posjed daruje bogatoj  Koparskoj obitelji Sabini.Plemička obitelj obnavlja samostan i gradi kaštel - Kaštel Dajla (Castrum Dailae).




Kaštel postaje središtem ogromnog posjeda no ne zadugo.Obitelj Sabini ostaje bez nasljednika i imanje propada.Godine 1736. Dajla postaje vlasništvom  koparske obitelji Grisoni.Plemčka obitelj obnavlja posjed i gradi palaču s pratećim gospodarskim objektima te perivojem čempresa sve do mora.Kaštel Dajla (Castrum Dailae) srušen je 1830. godine a novu palaču u neoklasicističkom stilu projektirao je  Le Terrier de Manetot.Nakon obiteljske tragedije grof  Francesco Grisoni 1835. palaču-ljetnikovac zavjetuje fratrima benediktincima iz S. Marije di Praglia (kod Padove LINK) uz uvjet da se brinu o obrazovanju na ovom području.Sam ladanjski dvorac niknuo je na ostacima srušenog kaštela, pravokutnog zdanja uokvirenog s četiri tornja.




Arhitekt  Manetot u ovaj dio Istre donosi duh neoklasicizma.Palača je u tlocrtu pravokutnog oblika.




Dvokatnica flankirana s njezine pročelne strane (dužina 35 metara) nalazi se na manjem trgu.Pročelje je okrenuto prema moru i zaljevu Dajla.




Kroz vrata glavnog ulaza dolazimo u hol kojim dominira stepenište.




Prostori građevine u cjelosti su derutni i gotovo prazni izuzev jedne prostorije koja je iznajmljena jednom telef. operateru.





Stepenište vodi do krova i završava četvrtastim tornjem na kojem je vidikovac.Uz izuzetno nizak zid terase ugrađene su kamene klupe.











S ovog najvišeg dijela kompleksa Dajla, puca prekrasan pogled na nekadašnje posjede Dajle , obližnji Karigadoro i sam kompleks Dajle (približne veličine između 8500-9000 metara kvadratnih).




Građevina je jedno vrijeme poslužila kao umobolnica a kasnije starački dom. Na zapadnom djelu trga smještena je crkva Sv. Ivana Krstitelja , dok je na istočnoj strani izgrađen kapelanov stan identičnog pročelja kao i crkva.




 Crkva sv. Ivana Krstitelja (približne dimenzije 15x30 metara) građena je od  1763–1903. godine.




Župna crkva po stilskim karakteristikama pripada kasnobarokno-neoklasicističkom stilu.Crkva ima izuzetno izraženu apsidu dok je zvonik gotovo identične visine kao i pročelje crkve.






U zvoniku su dva zvona a na samom vrhu okrnjeni kip sv Ivana Krstitelja.Jedina je građevina koja je obnovljena novcem biskupije dobivene prodajom crkvenih nekretnina.Gotovo strši  u komleksu zapuštenih zgrada oker fasada crkve.




Prostor do samog mora nekadašnji je park  sa fontanom kvadratnog oblika dimenzija 30x30 metara , u kojem je tek mali broj zelenila preživjelo  dugogodišnju nebrigu.






Dvije kamene klupe zarasle u travu već dugo nisu imale svoje posjetitelje.Gospoda koja su stanovala u nekadašnjoj ladanjskoj kući - dvorcu očito su voljeli šetnje uz more.






Za tu potrebu izgrađen je monumentalni portal od kojeg vodi nekoliko stepenica do obližnjeg mola.

Zapadni dio kompleksa nalazi se uz samu crkvu sv. Ivana krstitelja.




Brojni stanari ovdje imaju svoje stanove , a zajednički im je dvorišni dio kompleksa u koji ulazimo tik uz samu apsidu crkve.







Istočni dio kompleksa Dajla osamdesetih godina  Istraturist iz Umaga preuređuje u podrum i uljaru.




Osamostaljenjem Hrvatske , država vraća obnovljeni dio crkvi no on i dalje biva neiskorišten i propada.




Cijeli kompleks smješten je uz samu obalu mora tako da građevine tj.  njihove temelje oplahuje more.








Ispred zapadnog djela vlasnici su podigli malu šetnicu u dužini od 50 metara a stotinjak metara prema samom rtu Dajla improvizirani lukobran (cca. 40 metara dužine) i malu lučicu za barke.

 
Oporukom grofa Francesca Grifonija Dajla je pripala benediktincima iz Praglije.U kompleks se useljuju između 1858. i 1860. godine.Borave ovdje do 1948. godine kada im je u montiranom sudskom procesu posjed oduzet.Ukupno je osuđeno pet benediktinaca , jedan u odsutnosti jer je bio u Italiji dok su četvorica osuđena i zatvorena.Županijski sud u Puli rehabilitirao je benediktince 1977. godine , no ta odluka nije im vratila posjed.Neki  se pozivaju na Osimske sporazume , neki na Grifonijevu oporuku , neki koji su dosad vjerovali s nevjericom gledaju na slučaj , oni koji se nikad nisu molili sada se mole.Priča o nekretnini Dajla dolazi na naslovnice tiskanih medija i udarna je vijest u elektroničkim medijima. Dajla je najčešća  asocijacija na biskupa Porečko -pulske biskupije i njegovu ulogu i ulogu biskupije u cijeloj priči o prodaji nekretnina Dajle.




Valjda ponukani upravo rasprodajom crkvene imovine benediktinci traže Dajlu.Benediktinski  samostan u Pragliji smješten je 15 kilometara od Padove svega nekoliko kilometara od mjesta Abano Terme.




Praglija je najbrojnija benediktinska opatija u Italiji.Samostan je smješten u plodnoj ravnici.Benediktinci se bave uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina , čajeva pekmeza  i krema.Biblioteka sa preko 100000 knjiga nacionalni je spomenik.




Ni u Pragliji benediktinci nisu imali sreće.Iz samostana su izbačeni od strane  Napoleona (1806.-1810.).U samostan se vraćaju 1834. godine da bi opet bili istjerani 1867. godine.Naime na tim je prostorima 7. listopada 1867 primjenjen sabaudijski (kraljevska obitelj Savoia, koja je dala prvog talijanskog kralja) zakon kojim su bili suspendirani svi crkveni redovi.Benediktinci tako dospijevaju u Dajlu.Ponovni povratak u Pragliju iz bivše Jugoslavije uslijedio je nakon protjerivanja i oduzimanja imovine  1948. godine.

 
 

Spremam se na odlazak kući.Još par fotografija i priča o Dajli za mene je gotova.




Zabrinuti stanari često ugošćuju fotoreportere i novinare.Vjerujem da im je dosta posjeta davno zaboravljenoj Dajli - danas Dajli slučaju.Jedan od stanara, nebitna dob i spol prilazi mi i pita...

Znate li gdje je granica privatnog?

U Dajli je to doista teško znati , trenutno je ovo "ružno pače" "čardak ni na nebu ni na zemlji".

Malo ga žele i crkva i država pa ga se onda svi žele rješiti.Upoznajem se s osobom koja dijeli sudbinu svih stanara u kompleksu Dajla.Neizvjesnost i strah od budućnosti pa kakva god ona bila.Doznajem kako je u kratko vrijeme lanac na zgradi ladanjske kuće više puta prepiljen.Ljudi koji su "oduvijek" u Dajli znaju svaki kutak kompleksa pa tako odlazimo zajedno do tornja kako bi bacili pogled na famoznu Dajlu.¸vjerojatno kršeći u najmanju ruku pravilo lijepog ponašanja(moja isprika).Često su vrata odškrinuta pa je strah od okupljanja nepoželjnih i devastacije ovog prostora tim veća.








I doista osim praznih prostorija , tužne i u najmanju ruku ružne slike zaštićenog kulturnog dobra čovjek bi pomislio kako se nema što otuđit pa ipak se netko drznuo i otuđio nekoliko kameni ploča sa stepeništa i to ni manje ni više sa posljednjeg kata građevine.U trenutku mog posjeta Dajla je na sudu , neuknjižena , gotovo kao ničija zemlja...

Otkad čovjek putuje svijetom...doduše ja samo istarskim krajem želi neke stvari"staviti na papir".O povijesti nastanka geografskih karata jednom drugom prilikom.Ovaj put izabrao sam iz jedne kolekcije digitaliziranih geografskih karata nekoliko na kojima je svoje mjesto našla i istarska Dajla.


Parte settentrionale dell`Istria

Autori:Valle, Giovanni (kartograf)Zuliani, Giuliano (graver)Colussi, D... (graver),godina 1784
 



UVEĆANI DIO KARTE

 
 

Istria olim Lapidia

Autori:Blaeu, Joan (kartograf)Blaeu, Willem Janszoon (kartograf),godina 1642.
 

 




 UVEĆANI DIO KARTE

 

 




 

Carta dell'Istria

Autori:Capellaris, Giovanni Antonio (kartograf), godina 1797.

 




UVEĆANI DIO KARTE




Izvori:Istarska enciklopedija,       

  Istrapedija ,       

 službene stranice grada Novigrada,      

   službene stranice samostana Praglia,        

 dnevni tisak Glas Istre , Jutarnji list , Večernji list ,        

 službene stranice Porečko -pulske biskupije ,       

 forumi i portali sa net-a






                                  Slike u izvornoj veličini i na web albumu       LINK OVDJE

 




Create Google Maps for your website

tibor-pula @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 19, 2011


Pula -zračna luka "Ernesto Gramaticopulo" ili Idroscalo civile -Pola

 

 

ZRAČNA LUKA PULA U SAMOM SREDIŠTU GRADA

 
Hidroavioni se pojavljuju tijekom Prvog svjetskog rata i najčešća je upotreba upravo u vojne svrhe.Za razliku od amfibije hidroavion može sletjeti samo na vodenu površinu.Umjesto podvozja s kotačima hidroavioni imaju aerodinamički oblikovane plovke najčešće u dvije izvedbe.U jednoj izvedbi jedinstveni plovak nalazi se ispod trupa zrakoplova a dva manja ispod svakog krila.U drugoj izvedbi ,sa svake strane trupa nalazi se po jedan plovak pričvršćen ispod korijena krila.Prvi letovi hidroavionima u Puli obavljeni su 1912 godine.Za tu potrebu izgrađena je cijela infrastruktura u samoj luci i to na otoku Sv. Katarina.







Hidrobaza na otou Katarina

1913-te godine flota broji 6 hidroaviona nabavljenih u Francuskoj.Hidrobaze se grade na otočiću Kozada i Puntiželi.Riječ je o vojnom zrakoplovstvu.Kada je Pula dobila svoju prvu civilnu, i redovnu zračnu liniju s nekim od gradova i kojim zrakoplovima???
Stalni ili redovni letovi iz Trsta do Pule,Zadra,Rijeke,Brijuna i Malog Lošinja vezani su uz ime obitelji Cosulich.
Obitelj Cosulich porijeklom je s Malog Lošinja.




Antonio Cosulich davne 1857. godine u brodogradilištu na otoku Krku gradi svoj prvi jedrenjak FIDES nosivosti 500 GT.Tvrtku pod obiteljskim imenom prebacuje u Trst , najvažniju luku Austro-Ugarske monarhije.
Godine 1921 u Portorožu su osnovali tvrtku S.I.S.A. (Società Italiana Servizi Aerei).



Portorož ...počeci civilnog zrakoplovstva i  društva S.IS.A




Organizirana je letačka škola a SISA je svojim hidroavionima prevozila putnike do Portoroških hotela.







Portorož - slovenska luka ruža zbog svoje zaklonjenosti od snažne bure često je tijekom slijedećih nekoliko destljeća poslužio kao alternativna zračna luka grada Trsta.

1923. godine počinje proizvodnja hidroaviona u brodogradilištu Fincantieri - Cantiere Navale di Monfalcone .



 
Brojni su filmski žurnali pratili razvoj ovog u civilnom prometu relativno novog prometnog sredstva.1. travnja 1926. godine iz Trsta put Torina startao je prvi komercijalni let hidroavionom.





  

 Zrakoplovi su polijetali iz Trščanske luke a na obali (Riva Tre Novembre) izgrađeno je i pristanište za zrakoplove.













Trieste - Trst 

Cijena karte iznosila je od 300 do 375 lira , a putnici su bili vrlo imućni građani s obzirom da se radilo o gotovo jednoj cijeloj prosječnoj mjesečnoj plaći.Od 16. listopada 1926. godine iz Trsta put Malog Lošinja kreću prvi zrakoplovi.Riječ je o liniji br "2" (VENEZIA - TRIESTE - LUSSINPICCOLO - ZARA).Tijekom ljetnih mjeseci Lošinj je četiri puta tjedno bio povezan sa Trstom avionskom vezom.U današnjoj zgradi gradske uprave bilo je sjedište avioprijevoznika.Pošto nije bilo pristanišne zgrade putnici su prevoženi čamcem do plutače gdje bi ih čekao zrakoplov-hidroavion.Nedaleko Doma zdravlja bio je izgrađen manji hangar i navoz za izvlačenje zrakoplova.U travnju 1927. ustanovljena je hidroavionska linija Trst - Zadar.



Zadar - hidroavion ispred "Maraske"

Grad Zadar od 15. prosinca 1927. godine povezan je i sa Ankonom .Avioni lete tri puta tjedno , a tip aviona kojim je ostvarena veza je Cant - 22 (kapacitet 10 putnika).
Linija br "2" od Trsta do Zadra ujedno je linija koja je doticala i grad Pulu.Inaguirana je 16. listopada 1926. godine.Doduše u početku s mogućnosti leta tj. pristajanja na otočju Brijuni.Na Brijune je goste hidroavionima dovozio i Karl Kupelwieser iz Trsta ali i drugih talijanskih obalnih gradova još 1924. godine.Pula na značaju u prometnom povezivanju dobiva tek 1930 ili 1931. Tridestih godina svakodnevno izuzev nedjelje leti se hidroavionom iz Trsta put Lošinja Zadra do Ancone.Jedno vrijeme postoji kružna linija Trst - Pula (Brijuni) - Lošinj - Zadar - Ancona - Venecija - Trst (Portorož).




Ova linija zamjenjena je manjim tj. kraćim linijama.Pula je direktno povezana sa Venecijom 18. veljače 1931. godine hidroavionom koji je letio na liniji Rijeka - Pula - Venecija.




Položaj idroscala u Rijeci







Koliko je turistički poluotok bio zanimljiv pokazuje i podatak kako je već slijedeće 1932. godine uvedena linija Rijeka - Opatija - Brijuni - Venecija.



Prijevoz prtljage za goste Opatije

Dotičući brojne talijanske gradove stanovnici sjevernojadranskih gradova bili su avionskom vezom povezani sa mnogim udaljenim gradovima.
2. siječnja 1930. uvedena je linija Trst-Rijeka-Zadar i linija Trst -Zadar -Drač-Brindisi.




Sve linije na sjevernom jadranu smatrane su domaćim zahvaljujući Rapallskom ugovoru.Rapallskim ugovorom (zaključen u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920. )Italiji su pripali Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci.Pulska zračna luka koristila je bogom danu morsku površinu unutar pulskog zaljeva.




Zaljev ima oblik potkove.Upravo ova potkova nasmješila se mornarima, brodarima ,brodograditeljima i nakratko zračnim prijevoznicima.Glatka i u svako doba godine mirna površina morske vode poslužila je kao pista brojnim zrakoplovima - hidroavionima.Cijeli zapadni dio luke od lukobrana do otočića Sveti Petar ,otočića Uljanik pa sve do Punte Aguzzo , Punte Monumenti i Punte Cristo služio je pak kao sletno uzletna staza ili pista te prostor za sidrenje.Zrakoplovi su rulali između otočića Uljanik i otočića Sveti Petar(današnja cementara) do zrakoplovne luke tj pristanišne zgrade "Ernesto Gramaticopulo" ili Idroscalo Civile -Pola.







Pristanišna zgrada izgrađena je 1937. godine a koštala je 90000 lira.




Smještena je bila ispred današnje zgrade br 18 u Flaciusovoj ulici.







Ime je dobila po Ernestu Gramaticopuolu..Građevina je nastradala tijekom savezničkih bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata.




Ernesto Gramaticopulo potječe iz Koparske obitelji.Rođen je 12 siječnja 1894. u Puli.U svibnju 1915. kao volonter stupa u Kraljevsku mornaricu Italije , no ubrzo prelazi u avijaciju kao časnik izviđač.Odlikuje ga izuzetna hrabrost i veliko domoljublje.Često izlaže život u izuzetno opasnim i rizičnim akcijama talijanske vojske.Preminuo je 23 lipnja 1916. godine nakon što ga je pogodio hidroavion lovca baruna Goffreda de Banfielda iznad Koparskog zaljeva.To je ujedno i prvi slučaj da jedan hidroavion obara drugi.




Današnji prostor nekadašnje zračne luke koristi brodograđevna industrija Uljanik .200 metara od današnje poslovne zgrade Uljanika(zgrada lučkog admiraliteta- LINK) u pravcu prema otoku Uljanik završavala je ograda pa je prostor rive do mosta bio slobodan i dostupan za građane.

 
Potencijalni putnik popio bi caffe negdje na Trščanskom Ponterossu.Ukrcao bi se ujutro u 8.00 u avion i krenuo u Pulu.Udaljenost od 90- tak kilometara zrakom avion je odradio za 45 minuta.Tijekom puta mogao je kroz prozor vidjeti panorame istarskih gradova smještenih na zapadnoj obali poluotoka.Vjerujem zadivljen prizorom preporučio bi put nekom od svojih poslovnih prijatelja i suradnika.Sletio bi u Pulu u 8.45.Pokupio prtljagu i udaljenost od 150 metara savladao za nekoliko minuta.I evo moj potencijalni putnik već je u samom srcu Pule , na rimskom Forumu.




Pitate se dali je i ovdje popio caffe , neznam no siguran sam da se nije umorio pa je zadovoljan i oran krenuo obaviti neki posao, susresti se s poslovnim prijateljim ili jednostavno istražiti grad.Početkom Drugog svjetskog rata suspendirane su sve linije civilnog zrakoplovsva iz sigurnosnih razloga.Posljednja je ukinuta linija TRST-PULA-ZADAR-ANCONA lipnja 1940. ulaskom Italije u rat.
Brojne turističke i prometne urede krasile su karte i reklame pozivajući putnike na brz no ne i jeftin prijevoz.






Istovremeno razvojem putničkog razvija se i prijevoz robe ne računajući prtljagu putnika.Zrakoplovi prevoze i poštu , pa je tako pismo poslano iz Venecije još isti dan uručeno primaocu primjerice Zadru.

 


 

U tadašnjem tisku redovito se pojavljuje red letenja na redovnoj liniji iz Trsta do Zadra ,kasnije do Ancone pa sve do Rima.
Evo nekoliko reklama iz pulskih dnevnih novina na talijanskom jeziku koje su počele izlaziti 1.I. 1919. pod naslovom «L'Azione»

 






Hidroavioni su podjednako parali nebo i plavu pučinu mora.Mogli ste primjetiti kako je prvo najčešće uvedena linija a potom izgrađena infrastruktura.Ovdje mislim na pristanišne zgrade i hangare a u većim mjestima s učestalim i redovnim linijama i navozi za izvlačenje aviona.








Na trasi Trst- Torino i danas postoje doduše u tužnom stanju građevine koje je koristio ovaj tip avijacije.






Hangari su služili za popravak ali i zaštitu aviona tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta.
Danas je Pula povezana brojnim zrakoplovnim linijama s većim mjestima Evrope.Riječ je o čarter letovima.




Zračna luka smještena je u Valturskom polju.





Satelitski snimak naselja Monte Serpente sa Google Earth-a , rijedak prizor aviona poslikanog Nasinim satelitima.

Pista je dužine 2900 metara a širine 45 metara.Pulsko nebo paraju i mlažnjaci tipa Boeing 747.








Ruski zračni prijevoznik Transaero tijekom ljeta uglavnom u subotu upućuje iz Moskve i Sankt Peterburga dva zrakoplova.Za razliku od hidroaviona koji su u Pulu u počecima dovozili 4 a kasnije do 10 putnika ovi divovi prevezu i do 550 putnika u naravno ekonomskoj klasi.
U samom početku prevozio se za današnje vrijeme pomalo smiješan broj putnika.

 
CANT 10
Dizajner Raffaele Conflenti
Putnika 3
Prvi let 1925

 
CANT 6ter
Dizajner Raffaele Conflenti
Putnika 11
Prvi let 1925

 


CANT 22
Dizajner Raffaele Conflenti
Putnika 8
Prvi let 1928



Jedan od aviona tipa Dornier ispred pulske Rivijere



Dornier u Rijeci

DORNIER Do-x

 Proizvođač Dornier

Prvi let 1929

Kapacitet ...različit zavisno o godini i modelu

Hidroavioni danas služe uglavnom u sportske svrhe.Brojne su letačke škole u Italiji koje njeguju tradiciju letenja "avionom bez kotača".Tek rijetko koristi se za prijevoz putnika i robe , no onda je nezamjenjiv.Ovdje mislim prije svega na nepristupačne i negostoljubive predjele naše planete gdje nema gotovo nikakve infrastrukture osim naravno vodene površine pogodne za slijetanje zrakoplova.

I kako to već biva gotovo se svaki trag izgubio.Poput pulskog tramvaja (vidi post LINK) nema baš ničeg što bi podsjećalo na zračnu luku u samom središtu grada.Doduše ostale su fotografije preslikane na razglednice snimljene iz zrakoplova.Pogledajte Pulu iz ptičje perspektive između dva svjetska rata.





















Transformacija prvog zračnog prijevoznika u Italiji

 
1921. SISA(Società Italiana Servizi Aerei)
1931 SAM (Società Aerea Mediterranea)
1934 Ala Littoria

BANER SLUŽBENIH STRANICA TVRTKE COSULICH


Ime obitelji Cosulich zlatnim je slovima upisano u povijest civilnog , komercijalnog zrakoplovstva susjedne Italije.



Ploča na zgradi u Trstu ispred koje je poletio prvi zrakoplov na komercijalnoj linji civilnog zrakoplovstva Italije

Ime Cosulich vezano je i za brodogradilište u Puli .Od 1921. do 1947. vlasnici su brodogradilišta Uljanik doduše dijela smještenog na otoku dok je onaj kopneni (arsenal) bio u vlasništvu države.Godinama gradski dužnosnici obećavaju neku drugačiju i ljepšu pulsku rivu.Projekat koji je sredinom ove godine osvanuo nazvan je "Riva budućnosti".



Od ideje do projekta nije prošlo pretjerano puno vremena no za realizaciju će trebati osim vremena i puno,puno novaca.

Zanimljivo je kako je u projektima svoje mjesto našla i nova zračna luka za hidroavione.Trebala bi biti smještena sjeverno od željezničkog kolodvora gotovo nadomak same uvale Sv. Petra.Ovaj puta prema ideji zrakoplovi bi bili prisiljeni slijetati izvan luke tj. lukobrana...koliko pametno neznam no malim zrakoplovima kakvi se misle koristiti valovi znatno ometaju slijetanje.



Fotografija iz dnevnih novina "Glas Istre"






Do "Rive budućnosti" ostaće vjerujem još dugo samo projekti i sjećanja na zračnu luku "Ernesto Gramaticopulo" ili  Idroscalo Civile -Pola.Cijeli tekst objavljen u Glasu Istre možete pročitati ovdje:(link)

tibor-pula @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 0
MOJA KARTA
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
 
Index.hr
Nema zapisa.