Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE
MORSKA MEDVJEDICA
ISTARSKI KAŠTELI
VENECIJA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
120170
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
Arhiva
« » vel 2010
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
PULA meteo podaci
 
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
KAZALO
Blog - veljača 2010
nedjelja, veljača 28, 2010


Malo Istarsko mjesto-zaseok na Žminjštini ni po čemu različit od susjednih mjesta ovog kraja ,osim po jednoj priči.A priča...ispričana 26. veljače 1992 godine u dnevnom listu "Glas Istre"(novinarka Vesna Medvedec) glasi
"Bio jednom jedan grad.Tako se i zvao "Grad"-tu na susjednom brdu ,vrhu Golčana ,još su gradine - a onda se grad preselio u Žminj,te potom sazdane kamene kućice u njegovu podnožju nazvane po njemu Gradišće."
Svemogući Google upišete li u tražilicu pojam "Gradišće" odvest će Vas u Austriju,no meni u posjet Gradišću nije trebala putovnica ni pretjerano puno vremena.Smješteno je u općini Žminj ,udaljeno oko 3 kilometra od općinskog središta i prema popisu stanovništva iz 2001 godine brojao je svega 56 stanovnika.Mene je put do Gradišća vodio preko Tomišića i Mužina.Mjesto poput drugih...utonulo u nedjeljno popodne,bez trgovine,"oštarije"-ugostitelskih objekata ,okupano sramežljivim suncem ove prevrtljive veljače.



Na ulazu u mjesto iz Žminja podignuta je kapelica obitelji Matica.Podignuta je 1929. godine a dao ju je podići Antonio Matica.Izrađena je u domaćoj radionici u mjestu Valdediji.
Na vrhu kapelice  hrvatskim jezikom piše "Hvaljen Isus" dok je u doljnjem djelu isklesan slijedeći natpis "GIMINO/MATICA FRADELAN  / ANTONIO  F.  GIOV. / VILA  GRADISCIE  / 1929.



 U samom središtu još jedna zavjetna kapelica ,okružena s dva čempresa i natpisom graditelja Žufić Gržina iz 1901. godine.
Mjesto ima još zanimljivosti , barem meni, vrlo zanimljive kuće ...kuće s baladurima podignute oko 1800-te u nizu jedna do druge zauzele su jednu od svega nekoliko ulica ovog simpatičnog mjesta.Neke obnovljene a one druge još čekaju nekog s puno entuzijazma, ljubavi i doduše novaca da ih toplo vjerujem obnovi u stilu i po tradiociji gradnje ovog podneblja.Što zbog radoznalosti i malo naivnosti uspeo sam se i na famozni brežuljak.

Naravno pogađate , nisam našao ni "Grad"a ni "zakopano blago".Zaravan na vrhu, veličine većeg nogometnog igrališta,može upućivati na život u davna vremena kakav se odvijao u brončano doba na tzv, gradinama.Tek stado ovaca, dečko s razigranim psićem , pravili su mi društvo na brežuljku.Padine brežuljka strme su upravo prema Gradišću , one prema istoku blage su i obrasle šumom ,te ispresjecane suhozidima i puteljcima...stvorenim za laganu šetnju.Tek nekoliko livada i hrastova šuma ( lovište -Lovačkog društva Istra)dijeli Vas od Gržina ( link do posta).
Izvor :"Glas Istre" ,članak , Vesna Medvedec , 23.02.1992
 
tibor-pula @ 16:26 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 21, 2010


GODINE GOSPODNJE,1381.VI MJESECA,NEKI MARIN SLADONIĆ I TEODOR - NAREDILI SU DA SE SAGRADI OVA CRKVA NA ČAST SV. ANTUNA PUST. MAJSTOR ARMIRIG UČINIO JE OVU CRKVU (NATPIS NA LATINSKOM UKLESAN NA PROČELJU CRKVE)



Crkva Sv. Antuna opata mala je kamena pravokutna gotička crkva šiljastog svoda.Izgradio ju je majstor Armigus 1381. godine što je vidljivo iz natpisa na pročelju crkve.U prostoru bez apside ,duga je 4,25 m,široka 4,10 m i visoka 5,50 m.Apsida crkve duboka je 1,8 m široka 2,70 m i visoka 4,20 m , za 1,30 m niža od zapadnog dijela prostora.Zidana je od pravilno obrađenih kamenih blokova (kvadri) složenih u  pravilnim redovima s jedva primjetljivim spojnicama.Pročelje crkvice iznad ulaza ima velik okrugli prozor.Prvotna vrata crkve imala su polukružni luk što je vidljivo kako s vanjske strane tako i u unutarnjem dijelu crkve.Prozorčići na južnom zidu su kvatratnog oblika a na začelnom zidu apside okrugli.Prozorčići su zanimljivi jer im je okvir izrađen zajedno s tranzenama od jednog komada monolitnog kamena.Unutrašnjost crkve raščlanjena je na pravokutnu lađu i malu pravokutnu apsidu.Svod lađe poduprt je nišama s polukružnim lukom.Krov crkve pokriven je škriljama.Crkva je oslikana freskama.
Autor fresaka ,ove male "bazilike dolazi iz jedne od značajnijih venecijanskih radionica  s kraja 14 stoljeća(radionice venecijanskog trecenta).Naručitelji fresaka u Sv. Antunu željeli su biti zabilježeni te ih i dan danas vidimo kako hodaju u povorci.Najupečatljiviji prizor fresaka scena je Marijine krunidbe koja zauzima gornji dio istočnog zida , neposredno iznad oltara.Na velikom prijestočju sjede Marija i Krist koji je kruni.Najdirljivije su pak prikazani anđeli koji ih okružuju , s muzičkim instrumentima i krilima ,te predstavljaju nebeski orkestar.Svod apside oslikan je simbolima evanđelista a svod lađe uprizorenje je života Sv. Antuna .Bočne niše lađe oslikane su prizorima iz Kristova života.Na zidovima  građevine nalaze se glag. grafiti iz 15.-16. stoljeća.Crkva je jedno vrijeme bila pretvorena u štalu,1910 godine Austrijska vlast otkupljuje je od privatnika i crkva se popravlja.Po svršetku prvog svjetskog rata  dvije žene iz Žminja ,skupljenim milodarima dalje popravljaju crkvu.Crkvica je  obnovljena 1913, 1934. i 1980. godine.Freske su restaurirane i konzervirane te po mišljenju brojnih stručnjaka za zidno slikarstvo i povijest umjetnosti spadaju u sam vrh zidnog slikarstva srednjevjekovne Istre.Nije ni čudo da je ovu Žminjsku crkvicu prof. Andrija Mohorovičić nazvao "malom bazilikom".







                  SVETI ANTUN, OPAT -rođen je u Komi u srednjem Egiptu oko godine 250.Poslije smrti roditelja, ostavši sam sa sestricom, Antun je s osamnaest godina imao na brizi kuću i sestru. Šest mjeseci nakon smrti roditelja sv. Antun je otišao u dom Gospodnji.Po izlasku iz doma Gospodnjeg razdijeli veliko imanje siromasima a sestru povjeri u djevojački dom da se tamo odgoji. Nakon toga se posveti asketskom životu, radio je svojim rukama od čega se hranio a dio je dijelio siromasima. Zahvaćen velikom revnošću pođe u beskraj Libijske pustinje gdje se nastani u jednoj pećini pored koje je bilo malo obradivog zemljišta. Kad je car Maksimilijan počeo progoniti kršćane, Antun napusti pustinju i dođe u Aleksandriju gdje je bez straha i otvoreno propovijedao kršćanstvo. I za čudo nitko ga se nije usudio ometati. Godine 311. Antun se opet vratio u pustinju. No, sada nije bio sam. Za njim su pošli brojni mladi ljudi koji su se oduševili kršćanskim idealom.U miru preminuo godine 356. u dobi od 105 godina.


Izvor:Žminj i Žminjština,Ante Šonje
Istarska enciklopedija,Istrapedija
,Istarske freske -Fučić Branko

tibor-pula @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Trebalo je vremena da Pula dobije svoje šetalište pod palmama.Vjerojatno puno "papira"i brojni sastanci utrošeni su u realizaciju projekta.No nitko se ove godine nije pobrinuo zaštititi palme na Rivi ,vjerojatno po onoj-"narasao si i brini se sam za sebe" ,palme su ostale bez zimskog "ogrtača"(ranijih godina palme su bile zaštićene).Sada ovako požutjele govore nam koliko marimo ili ne-marimo za Svoj grad.



Postoje brojni kameni- "nijemi" svjedoci u gradu,njenoj okolici i diljem poluotoka s natpisima o raznim aktivnostima...poruke koje su aktualne i danas.Okrenete li se licem prema Komunalnoj palači Grada Pula desno u lijevom "kantunu"postoji kamen na kojem nešto piše.



Natpis iz 1587. godine ugrađen je u Komunalnu palaču 1697. godine.
Natpis govori slijedeće." nelli bosci di publica raggione Magran sotto Sissan Quanque sotto Momoran,Caval sotto Carnizza siano prohibiti il taglio e pascolo".
Providur za Istru -Lodovico Memo izdao je ovaj nalog.U nalogu uklesanom u ovaj kameni natpis  stoji kako je zabranjena sječa šuma u navedenim šumama/Šišan ,Krnica/.Naime u 16. stoljeću mnogi providuri prijavljivali su mletačkom Senatu užasno teško stanje Istarskih šuma što zbog nekontrolirane sječe šuma ili zbog ispaše stoke.Briga o prirodnom bogatstvu ,šumama tako je završila tik do ulaza u Komunalnu palaču Pula(poučno "štivo").Godinama kasnije,doduše stoljećima kasnije ,1. travnja 1914. godine(nije prvotravnjska šala), pulski Municipij izdaje sličnu zabranu ovaj puta na otočiću Veruda(Fratarski otok).S obzirom na početak Prvog svjetskog rata nije poznato dali se ili koliko poštovala ova naredba.Danas u sveopćem siromaštvu i kaosu oko nas neki tekstovi upisani u kamen(papir trpi sve)mogu biti poučni,pa barem ono što imamo i ono u što smo utrošili nešto ljubavi i sigurno puno novaca sačuvajmo za druge.

Sva "sreća" u zidove Komunalne palače , koliko mi je poznato nije ugrađen "neki kamen" sličnog teksta.Zidove pročelja palače krasi lapidarij...pa barem neka utjeha.
tibor-pula @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 19, 2010
Slavoluk ,od Salvije i Sergijevaca , Cleopatre i Marka Antonija do   Elizabeth Taylor , Richard Burton-a  i  Josipa Broza Tita



 Salvija Postuma (SALVIA POSTUMA SERGI) udata u obitelj Sergijevaca,podiže jedan od najljepših antičkih spomenika u gradu Puli .Pulski slavoluk datira  između 30. i 10. god prije kr. Slavoluk je posvećen Luciju Sergiju Lepidu, sinu Lucija,koji se kao tribun XXIX . legije spominje na središnjem mjestu atika građevine.Tekst natpisa glasi L(ucius) SEARGIUS L(uci) F(ilius) LEPIDUS, AED(ilis) TR(ibunus) MIL(ilitaris) LEG(ionis) XXIX, u prijevodu Lucije Sergije Lepid,sin Lucija,edil,vojnički tribun 29. legije.Uz njegov kip  na vrhu građevine bili su još kipovi Lucija Sergija,Lepidova oca , te Gneja Sergija ,Lepidova strica tj brata Lucija Sergija starijeg.Prema stilskim karakteristikama građevina datira prema kraju prvog stoljeća prije krista no sigurno ne prije 31. god. pr. Kr.  Lucije Sergije Lepid  bio je časnik legije koja se borila na strani cara Oktavijana u čuvenoj bitci kod Akcija (31. god pr. Kr.) a po svršetku bitke legija je odmah raspuštena.Ugledna građanka Pule  Salvija Postuma Sergi ,podiže slavoluk "o svom trošku" tj. vlastitim novcem vjerojatno kapitalom koji je naslijedila od obitelji u kojoj se udomila udajom.Posebno je naglašeno da je spomenik izgrađen obiteljskim novcem tj da nije javna investicija.O tome svjedoči i natpis na frizu iznad luka : SALVIA POTUMA SERGI DE SUA PECUNIA ,tj. Salvia Postuma ,Sergijeva žena,svojim novcem (čitaj:učinila)


Tlocrtna arhitektonska osnova građevine je izduženi pravokutnik,čija vanjska dužina iznosi nešto više od 8 metara a širina otvora 4,30 metara.Okvir slavoluka  čine masivni pilastri građeni od velikih klesanih blokova,gornji otvor slavoluka završava svodom kojeg čine klinasto pritesani blokvi.Pilastre , nosače luka raščlanjuju vitki kanelirani stupovi s bogato obrađenim korintskim kapitelima.Svodni otvor bogato je ukrašen .Vertikalne stijene ukrašene su vinovom lozom s grožđem koje izrastaju iz čaša akanatova lišća. Sam svodni otvor kasetiran je,kasetna polja su ukrašena velikim rozetama dok je središnje kasetno polje na vrhu luka ukrašeno ikonografskim prikazom orla s razapetim krilima u borbi sa zmijom.
Kutovi kasetnih polja na cijelom svodu ukrašeni su dupinima,sfingama i grifonima.Kutove slavoluka lijevo i desno iznad svodnog luka ispunjavaju u visokom reljefu leteće krilate Viktorije koje nose vijence.Ukras friza s lijeve i desne strane su "putti" koji drže vijence s bukranijem.Na sastavu vijenaca unutarnjeg pojasa friza predstavljen je po jedan dvopreg.Na kraćim pobočnim stranama friza prikazana je rimska i barabarska vojna oprema.Potpuna dekoracija slavoluka izvedena je samo s gradske strane što je rezultat njegova prizidavanja  na arhitektonski kompleks gradskih vrata.




"ZLATNA VRATA"-antički ulaz u grad

Rekonstrukcijom trga i arheološkim istraživanjima od 1994-1996 godine utvrđeno je da su ranije četvrtaste kule i uzana gradska vrata pri izgradnji samog slavoluka zamjenjene okruglim kulama a gradska vrata dobila su tri prolaza ,dva bočna za pješake i jedan središnji za kolni promet.Zlatna vrata(Porta Aurata,Portarata,Port'Aurea u toskaniziranoj talijanskoj varijanti) naziv je  za gradska vrata  iako ih građani koriste uprvo za slavoluk.




Rekonstrukcija okrugle kule(kameni stupići-gradska vrata)

Između 1826 i 1829  godine gradska vrata su porušena i od tada slavoluk stoji samostalno.Prilikom obnove gradskog trga rekonstruirane su dvije okrugle kule antičkih zidina grada te dio vratiju(po jedan kameni stupić svjedoči o gradskim vratima).Slavoluk je privukao pozornost mnogih umjetnika, među ostalim i Michelangela koji ga je ovjekovječio crtežom. Vjerojatno mu je služio kao antički uzor za neko od njegovih remk-djela. Crtež se danas čuva u muzeju Wicar francuskog  grada Lillea.Podno slavoluka terasa je caffe-a "Uliks"(link do posta o kafiću) a na samoj terasi još jedna privatna investicija skulptura Jamesa Joyce-a (link do posta o Joyce-u).


Trg i sam slavoluk scenografija je brojnim ljetnim kulturnim događanjima(pulsko kulturno ljeto-link)a u "hladu" ovog antičkog spomenika jedan Pulski umjetnik  izrađuje karikature i portrete tijekom ljetnih mjeseci (link do stranice).Pomislit ćete ovo je kraj ,nadam se korisnog "štiva".Čest tekst u gotovo svakom vodiču grada Pule.

Postoji međutim jedna sitnica,uz slavoluk osim Puležanke Salvije i Sergijevaca vezane su i povijesne osobe Cleopatra i Marko Antonije(bitka kod Akcija 31. god.pr.Kr.).

Elizabeth Taylor i J.Broz Tito /Brijuni/


Glavne uloge u povjesnom spektaklu Cleopatra(1963) brilijantno su odigrali filmski  i bračni par Elizabeth Taylor  i Richard Burton .Tita u filmu "Sutjeska"(1973) odigrao je Richard Burton.Na poziv Broza 1971.godine poput brojnih drugih poznatih filmskih zvijezda Brijune i Broza posjećuju "Taylorovi".
Bez povijesnih kostima,"Cleopatra i Marko" nakon  2000 godina u posjetu su jednoj rimskoj provinciji i kako kaže tadašnji tisak izuzetno se ugodno osjećaju....







BRAČNI PAR TAYLOR I J.BROZ





   SLAVOLUK DANAS  ,VIĐEN KROZ OBJEKTIV MOG SKROMNOG FOTOAPARATA

IZVOR:Antička Pula,Štefan Mlakar
        Antička Pula,Robert Matijašić,Klara Buršić-Matijašić
        207 festivalskih dana u Puli

tibor-pula @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 17, 2010
Cepelin ili zračni brod ,ime koje često susrećemo u literaturi zračno je prometalo duguljastog oblika ,napunjeno plinom koji je lakši od zraka.Patent židovsko-mađarskog izumitelja Davida Schwarza (1852–97), trgovca drvom u Zagrebu, konstruktora upravljivih zračnih brodova s metalnim kosturom koji su letjeli u Sankt Peterburgu (1894) i Berlinu (1897). Nacrte brodova od njegove supruge otkupio je  F. Zeppelin. Zeppelin, Ferdinand (1838–1917) njemački je graditelj upravljivih zračnih brodova s kovinskim kosturom,patentirao je izum i po njemu su zračni brodovi dobili  ime .Često se upotrebljava ime  dirižabl(od francuskog dirigeable, upravljiv).



Cepelin iznad Manhattan-a

Zračni brod -cepelin "Citta di lesi" u svoj ratni pohod krenuo je 5. kolovoza 1915. godine iz zračne luke Ferrara u 21.00 sati.Naoružan dvijema strojnicama, montiranih na brodicu-gondolu ,te 30 bombi( 20 od 25 kilograma i 10 od 5 kilograma),nešto osobnog naoružanja (4 puške i 2 pištolja), zračni brod-cepelin krenuo je u svoj ratni pohod sa gorivom za 8 sati leta.Posada broda imala je slijedeći sastav :Istranin Bruno Brinovese -zapovjednik , Raffaele de Courten - poručnik bojnog broda , Valerio Ettore Satta poručnik bojnog broda (drugi kormilar) te Giovanni Sanfedele i Arnolfo Lami kao motoristi.Pred ponoć , točnije oko 23.00 sati motritelji su upozorili na približavanje zračnog broda  pulskoj ratnoj luci i brodovima na sidrištu."Citta di lesi" dolazio je iz pravca jugozapadno od Pule i letio je na visini od 2700 metara.



Cepelin na molu u uvali Saccorgiana.

U 23.52  sata otvorena je vatra s ratnog brodovlja i utvrda .Zračni brod izbacio je tek 12-tak bombi te se  počeo  lagano udaljavati .  Teško oštećen  "Citta di lesi"  pao je u more nedaleko svjetionika Porer o čemu je izvjestila motriteljska postaja Musil.U potragu za "Pulskim cepelinom" krenule su  torpiljarke 9 , 39 , T 79 ,razarač Satelit i četiri remorkera Zapovjedništva minerske službe te tri mornarička zrakoplova.6.kolvoza oko 1.00 sati pronađen je cepelin "Citta di lesi" .Članovi posade  prebačeni su brzim čamcem u Pulu a tri časnika(  Bruno Brinovese, Raffaele de Courten i Valerio Ettore Satta )zatvorena su na Pulskom Kaštelu.Cepelin "Citta di lesi" podignut je dijelom na tender i otegljen u Pulski zaljev Saccorgiana.Izvučen je na mali mol-gat koji još i dnas postoji te ubrzo postao meta foto-objektiva.Izdane su brojne razglednice s motivom "Pulskog cepelina"(izdavači razglednica:Roten Schwarz ,Rudolf Marincovich te A. Fischer).Tijekom prvog svjetskog rata Pula je doživjela 41 zračni napad u kojem je sudjelovalo 400 talijanskih zrakoplova.



 Fotografija cepelina u zaljevu Saccorgiana , u pozadini slike  prostor gdje su današnje "Zlatne stijene" - apartmansko naselje turističke zone grada Pule.
 
Izvor: Zbornik
          Iz povijesti Pulske luke , grupa autora
tibor-pula @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 15, 2010

Put po Istarskom poluotoku odveo me dolinom Limske drage,do Dvigrada i Kanfanara.Limska draga kojom sam prolazio samo je kopneni nastavak Limskog zaljeva( dužina 12,8 km. , širina od 200-600 meetara,visina od 26 metara s morske strane i 230 metara kod crkve Sv. Martina).Limska draga suha je kraška udolina , najvjerojatnije korito rijeke Pazinčice koja je jednog dana odlučila postati ponornica.


Širina Limske drage od početka do blizine Kanfanara iznosi ugl. oko 900m uz suženje podno Dvigrada i iznad Kanfanara na oko 600m.Ukupna dužina morfološke udoline Limske drage od Limskoga zaljeva do izvora u Beramskoj vali iznosi oko 31km. Krenete li poput mene iz Pule , starom cestom za Trst,Poreč...nebitno,naići ćete na "prirodnu prepreku",Limski kanal i sigurno nećete ni pomisliti voziti se poljskim,šljunčanim puteljcima nekoliko kilometara,a vjerujte ima se što vidjeti.Kao što ste se ležerno spustili u dolinu Lima tako ćete se i ležerno popeti i nastaviti vožnju.Ali zašto?Ako ste ljubitelj prirode ,ili jednostavno nemate ideju gdje na izlet? krenite  puteljkom dolinom Limske drage i nećete požaliti.Putem predivna priroda,doduše dosta lokvi ,na poljskom puteljku,dosta "čeka",vjerojatno zbog brojne divljači i pregršt  zimskog cvijeća.Vijugav puteljak prolazi plodnom zemljom ,doduše rijetko obrađenom.Što zbog maćehinskog odnosa prema poljoprivredi ili udaljenosti od mjesta , polja su  najčešće  zarasla u travu pa tako plodna dolina uglavnom služi kao livada.Strme padine Limske drage utočište su divljači a lovišta su označena.Cijelim tijekom vijugavog puta prati Vas netaknuta priroda i tek poneki radoznali ljubitelj prirode.

Negdje na pola puta "Div".Brojna Istarska mjesta,gradovi,sela imaju neku priču,mit,legendu.Odrastao sam, i prestao vjerovati u priče, no predamnom se doista stvorio "Div".Stvarnost a ne priča.Snažan, na svom putu Sam(poput mene) odlučio je prekoračiti Limsku dragu.Učinio je to s lakoćom.Da..."moj  Div" zove se Vijadukt Lim.Vijadukt Limska Draga izgrađen je 1991. godine radi premošćivanja duboke suhe doline Limske Drage .Najveća visina vijadukta iznad terena je 125 m.Vijadukt Limska Draga se od prosinca 1999. godine nalazi u sklopu Istarskog ipsilona.Društvo-"par" dobit će poput vijadukta " Mirna" i tunela "Učka" po svršetku svih dijelova Istarskog "Y".Kamen ispod samog vijadukta ima doduše neku drugu visinu...piše da je visina 115  metara.Nastavljam dalje , vijugavim puteljkom prepunog lokvica.

Meni desna strana , obronci zarasli u gustu šumu bijelog ili crnog graba tijekom zime u stalnom hladu.A ona lijeva strana okupana suncem i "šleper" visibaba,poneka, pretpostavljam orhideja te listovi ciklame koji ako se požure mogu praviti "ugodno društvo" visibabama.Volio bi da ne zlorabite neke detalje s mojih postova i prirodu ali i druge znamenitosti ostavite u nasljeđe budućim pokoljenjima, naraštajima.Istru su tijekom stoljeća i stoljeća osvajali,svojatali,eksploatirali i na svu sreću nisu je mogli "odnijeti" sa sobom.Ostavili su je onakvu kakva nam treba, na trenutke mog puta malo "divlju" pa onda opet "pitomu" i beskrajno lijepu.
Bijeli ,šljunčani puteljak , dolinom Limske drage doveo me što bi rekli Istrani do "ašfalta".Na brežuljku samo jedan od nekada dva grada Dvigrad (tal. Duecastelli, Docastelli), ruševine srednjovj. grada najčešća destinacija turista u "Gradu Sv. Jakova" - Kanfanaru.U dnu same Limske drage, tamo gdje počinje asfaltirana prometnica, dočekat će Vas crkva svete Marije od Lakuća, XV st.Meni "vrag" nije dao mira pa sam nastavio dolinom do koliko sam shvatio jedinog brežuljka u dolini Lima na kojoj je Crkva svetog Ilije, XV st.Moj današnji izlet ovdje je završio.Uspinjući se prometnicom do Kafanara  pratile su me brojne "krpice" snijega.14. je veljače,...Istra,...svega , otprilike 20-tak kilometara od mora i snijeg u tragovima.Pa neka mi netko još priča o "globalnom zatopljenju.A snježnih "krpica" bilo je i na cijeloj Žminjštini.Ostatak priče,o Dvigradu,crkvama, Kanfanaru na jednom od slijedećih postova.







tibor-pula @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010
Crkva Sv. Tome nalazi se 4 km sjeverno od grada Rovinja.Dio Rovinja koji se naziva Mondelacco pojoprivredno je područje s brojnim nasadima voća ,povrća, vinove loze.Tik uz tračnice stare željezničke pruge Rovinj - Kanfanar predromanički "biser" sakralne arhitekture odoljeva vremenu već više od 1 tisuljeća.Na temelju dosadašnjih spoznaja o crkvi, a koje se temelje na analizi načina gradnje i nalaza nađenih u vrijeme istraživanja može se tvrditi da je crkva sagrađena krajem 8. ili početkom 9. stoljeća.Crkva je križnog tlocrta s kasnije dograđenim zvonikom na sjevernoj strani. U središnjem dijelu crkve nalazi se 6 metara visoka apsida, koja je s unutrašnje strane polukružna, a s vanjske strane višekutna (poligonalna). Bočni prostori crkve imaju iste takve polukružne apside, ali manjih dimenzija, a s centralnim brodom komuniciraju kroz visoki polukružni prolaz. U sjevernom prostoru nađeno je izvorno popločenje s očuvanim podnožjem oltarne pregrade, na kojem se nalaze udubljenja za montažu pilastra. Iznad centralnog prostora još su vidljivi ostaci lukova koji su nosili uzdignutu konstrukciju visoko iznad krovišta.



U 16. stoljeću na crkvi su obavljeni radikalni građevinski zahvati koji u potpunosti mijenjaju njen prvotni oblik. Zazidani su bočni lukovi tako da je građevina postala jednobrodna. Zapadni dio građevine je znatno skraćen i sagrađeno je novo pročelje s dva četvrtasta prozora.
Tijekom najnovijih istraživanja crkve nađeno je više desetaka ulomaka predromaničke arhitektonske plastike i dijelovi crkvenog namještaja - ulomci tranzena, pluteja, pilastri oltarne pregrade, stupovi s kapitelima.
Crkva Sv. Tome lijep je primjer predromanike na Istarskom poluotoku.Predromanika je stilsko razdoblje zapadnoeuropske umjetnosti od ranoga srednjega vijeka do pojave romanike u XI. st.  Istarsku predromaniku valja promatrati s jedne strane u kontekstu obilježja kontinuiteta kasne antike, a s druge strane političke pripadnosti karolinškom carstvu od kraja VIII. st. Karolinška ideja obnove (renovatio) antičkoga i kasnoant. svijeta u Istri je bila dijelom fenomena »dugog trajanja«, poglavito u starim kasnoant. biskupijama poput Poreča i Pule.


Karolinzi su vladarska i vlastelinska franačka porodica. Karolinzi su upravljali Franačkom i državama koje su nastale po Verdenskom ugovoru 843., a u periodu od 687. do 987.
Temelj i ugled porodici postavio je majordom Pipin Mali. Porodica i dinastija dobila je ime po svome najistaknutijem predstavniku Karlu Velikom (768-814). On se 800. u Rimu krunisao za cara Rimskog carstva. Poslije sukoba, mirom u Ahenu 812. priznao ga je bizantski car.
Unuci Karla Velikog podijelili su franačku državu Verdenskim ugovorom 843. Franačka je podijeljena na tri dijela iz kojih su se razvile kasnija Njemačka, Francuska i Italija. Karolinzi su se održali u Italiji do 875, u Njemačkoj do 911. a u Francuskoj do 987.





Sveti Toma Akvinski (lat. Thomas Aquinas, tal. Tommaso d'Aquino; Akvino oko 1225. - samostan Fossanova, kod Rima 7. ožujka 1274.), talijanski dominikanac, filozof, teolog, i crkveni naučitelj.

Rođen je oko 1225. u dvorcu Roccasecca, Aquino, u južnoj Italiji. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem, a nakon studija u Napulju stupio je u dominikanski red.Godine 1252. poglavari reda poslali su ga u Pariz, gdje kao učenik Alberta Velikog postiže doktorat teologije. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj sve svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik.
Po katoličkom kalendaru  slavi ga se 28. siječnja.


tibor-pula @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 8, 2010

View ISTRA in a larger map

"Veliki brat" uvijek nas gleda.Znate i sami...sateliti neumorno kruže i snimaju područja pa možda i naša kretanja.Na mojoj karti moći ćete vidjeti "ukratko posjećena mjesta tijekom mojih izleta po Istarskom poluotoku.Nisam pretjerano vičan u kreiranju teksta,vjerujeem neke moje upute o lokaciji i nisu pretjerano jasne.Zato pogledajte kartu i odlučite sami , vrijedi li potegnuti korak više i upoznati nešto novo.Ako sam Vam od pomoći tim mi je draže...
Kad napišem novi post karta će otići u "arhivu".Naravno ne podcjenjujući Vaša znanja o "blogu","postovima"i.t.d. ipak krataka uputa.Krata se nalazi s lijeve strane u izdvojenim postovima tako da je uvjek možete pogledati.A ja ću se naravno truditi "osvježiti" je nekom novom "sitnicom".
....pozdrav.
tibor-pula @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 7, 2010


BOŠKARI-naselje nedaleko nešto većih Juršića , općina Svetvinčenat.2001 godine po popisu stanovništva broji 45 stanovnika. Jezgru naselja čine stambeno-gosp. sklopovi spojeni u niz. Boškari se naseljavaju u XVI. i XVII.st. izbjeglicama pred Osmanlijama iz Dalmacije.Malo mjesto ovog dijela Istarskog poluotoka ili bolje reći crkva nedaleko mjesta Boškari jedno je od odmorišta biciklističke rute koja obuhvaća pravac



Svetvinčenat-Kranjčići-Čabrunići-Cukrići-Juršići-Boškari-Bokordići-Foli-Svetvinčenat.Poput brojnih biciklistički staza i ova nas vodi kroz malo poznatu Istru,barem imam takav dojam.Česta odredišta ipak su seoska gospodarstva do kojih je moguće doći asfaltiranom prometnicom.Dio puta kojim sam došao do crkve  Blažene Djevice Marije »od trih kunfini«(tri granice-tromeđa) ,bijela cesta,dobro je održavana i lako je doći osobnim automobilom , naravno ukoliko niste biciklist.Dio kojim sam prolazio označen je brojnim putokazima pa nema bojazni da se izgubite.Biciklisti,lokalna uprava , potrudili su se pa u samom krugu crkvenog zdanaja postoji odmorište sa stolom i klupama te informativni pano.



A...crkva?
 Jednobrodna ranosrednjovjekovna crkva Gospe od Sacijana .Zbog kraja u kojem je sagrađena naziva se crkva Blažene Djevice Marije »od trih kunfini« (čest naziv "na kunfinu"-na garanici). U XVII.st. pregrađena i pretvorena u građevinu izdužena pravokutnoga tlocrta, ravna začelja s prigrađenom lopicom na zapadu i sakristijskim prostorom na istoku, iza svetišta. Mramorni oltar sagrađen je 1760. Vrijedno barokno ruho iz crkve izloženo je u Sakralnoj zbirci u Savičenti. U suhozidima i kamenim gromačama oko crkve pronađeni su ostatci antičke keramike.
tibor-pula @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 3, 2010

BALE-Sv. Marija Velika / Velika Gospa/



Nedaleko od mjesta  Bale  put Rovinja ,blizu naselja Ćubani smještena je crkva Sv. Marija Velika / Velika Gospa/ .Baljani je još zovu Sv. Marija iz Bala te Madonna alta ili Santa Maria di Valle. Sadašnja crkva obnovljena je 1790 godine a sagrađena je na temeljima nešto veće bazilike iz 8 st. i benediktinskog samostana.Od 1995 godine traju sustavna arheološka istraživanja koje provodi Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, u okviru francusko- hrvatske znanstvene suradnje. Nalazi se na položaju kojim se nadzirao obalni pojas od Rovinja do Brijuna, a kopneni sve do Bala i prema Puli




Tipologija crkve, trobrodne bazilike zaključene s tri apside, izvana poligonalne, a iznutra polukružne, kao i morfologija pojedinih arhitektonskih oblika, slijedi ranokršćanske uzore i ukazuje na modele Justinijanovog doba. No upotreba spolija te morfologija arhitektonske plastike datiraju ovu crkvu u rano karolinško doba, vjerojatno u sam kraj 8. st. Pravilno koncipiran samostanski sklop smješten je južno od crkve – istočno krilo samostana sadrži niz prostorija, dok se južno krilo rastvara portikom s velikim lukovima prema središnjem klaustru u čijem je jugozapadnom uglu u 10./11. st. izgrađena kapela.Njezini kapiteli, jedinstveni u Istri, izrastaju iz kasnoant. tradicije. Prvi je tip dvozonskoga kapitela glatkih listova, koji potječe iz korintskoga kapitela. Drugi je tip košarastoga kapitela, ukrašen pleterom.U tom je samostanu, prema predaji, 1177. godine prenoćio Aleksandar III. na putu iz Dalmacije u Veneciju. Oltar u sastavu kamen-cigla ,dok je slika s retablea nestala.Na pročelju crkve zanimljiva je preslica ,krov građevine napravljen je 1997.Sustavna arheološka istraživanja provode se i dalje a ulomci sa terena pohranjeni su u lapidariju u Balama.

Izvor:Istarska enciklopedija,Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Motovun-Zagreb,Istrapedija,Porečko-Pulska biskupija


tibor-pula @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
MOJA KARTA
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
 
Index.hr
Nema zapisa.