Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE
MORSKA MEDVJEDICA
ISTARSKI KAŠTELI
VENECIJA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
119686
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
Arhiva
« » lip 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
PULA meteo podaci
 
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
KAZALO
Blog
četvrtak, siječanj 27, 2011


Crkva je smještena uz  prometnicu Svetvinčenat - Žminj ,nekih 3 do 4 kilometara južno od grada Žminja a vrlo je blizu mjesta Tomišići.Jednobrodna građevina u tlocrtu pravokutna s izbočenom polukružnom apsidom.Crkva ima lopicu-trijem posebno zanimljivu zbog karijatida. U kamenu su isklesani ljudski likovi koji većim dijelom "nose" krovnu konstrukciju trijema.



 Ispred crkve podignut je zvonik visine 18 metara sa prekrasnom romaničkom biforom a zvonik završava četverostranom piramidom.




Zvonik je odmaknut od crkve , naime podignut je na slobodnom prostoru ispred crkve i ima dva zvona.Crkva je podignuta na temeljima ranoromaničke crkve iz 12. stoljeća čiji su se zidovi sačuvali u donjem dijelu građevine te apsidi s prozorčićem izrađenog od monolitnog kamena.



Na pragu sjevernog prozora zapadne fasade uklesana je 1666. godina.Riječ je o godini kada je crkva vjerojatno obnovljena , a u takvom je stanju vidimo i danas.Građevina je jedinstvena po lopici ili trijemu.



Trijemovi su se ispred Istarskih crkava gradili iz više razloga.Najčešće jer je građevina postala pretijesna za stnovništvo koje je dolazilo na misu.Trijem je služio kao zaklon vjernicima koji su na bogoslužje dolazili i iz znatno udaljenijih mjesta.



Nerjetko su na misu dolazili i ljudi s oružjem koji u samu crkvu nisu smjeli ući a htjeli su čuti svećenikovu propovijed.Riječ je o nemirnim vremenima kada je oružje bilo nekakvo nužno zlo.Trijem je služio kao zaklon od kiše ili ljetne žege i onda kada mise nije bilo već se jednostavno putnik namjernik odlučio odmoriti na proputovanju upravo onako kako rade i danas mnogi zaljubljenici u prirodu i kulturno-povijesne spomenike.



 Ljudski likovi na trijemu crkve rad su lokalnog majstora sa Žminjštine koja je prebogata kamenim spomenicima pučkih kamenoklesara i kipara.Ljudski likovi rustično su obrađeni a osjeća se duh baroka.

 

Crkveni trijem ukrašava 8 likova , većinom anđela , po 2 lika sa svake bočne strane ulaza.Po jedan lik sa svake strane uzidan je u stupce na uglovima lopice s unutarnje strane te po jedan sa svake strane uzidan u uglove same crkve.Krov lopice pokriven je crijepom kao i sama građevina dok je apsida pokrivena škrilom.
U unutrašnjosti crkve treba istaknuti barokni oltar iz 18. stoljeća  s natpisom
REGINAE ANGELORUM HONORI ANNO D(OMI)NI  MDCCXXIIII
Godine 1885. crkva je popravljena za vrijeme dok je Žminjski župnik bio Franjo Orlić.Gospodin Franjo Orlić dao je popravaiti i crkvu Svetog Mateja i Matije u mjestu Cere.(link do slike)
Sutomorica ili crkva od Svetomora potječe od naziva Stumoran koji se i danas koristi u mjestima blizu crkve.Naziv je nastao u srednjem vijeku među Hrvatima po latinskom nazivu crkvice Santa Maria Maggiore ili Sveta Marija Velika - Velika Gospa.Crkva se nalazi zapravo i na antičkim temeljima.Naime u okolini crkve pronađen je antički ulomak posvećen Jupiteru u sklopu antičke ladanjske kuće.
 Crkva se zrcali u istarskom polju.Polovina oranica a ona druga vinograd.Kilometrima hrastova šuma okupana jesenjim bojama , no sasvim privlačna i zanimljiva u svako doba godine.
Do same crkve  2000.godine podignuto je spomen obilježje žrtvama rata i poraća.Riječ je svećenicima stradalim u ratnim i prvim poratnim godinama(1941.-1949.).Spomen obilježje podigli su vjernici Porečko -Pulske biskupije.
Do Žminja tek nekoliko kilometara.Jedan od 20-tak pravaca kojim se stiže u pitoreskno mjesto ovog dijela Istre.
 Prometnice  se zrakasto približavaju općinskom središtu , a uzduž seoskih prometnica koje su većinom asfaltirane brojne su "male crkve"-zavjetne kapelice.Osebujna priroda,brojna seoska domaćinstva-agroturizmi,prirodne i povjesne zanimljivosti dočekat će Vas na svakom koraku.


Izvor:Ante Šonje , Žminj i Žminjština




tibor-pula @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 21, 2010

Laginji , mjesto udaljeno od općinskog središta Žminja oko 1,5 kilometara.Put je to,koji vodi ka istočnoj Istri.Crkva je smještena na brežuljku, ne odveć velikom.Dominira nad prostranstvom Žminjskih sela , zaselaka  nad poljima i šumama pitoresknog kraja.



Građevina je izuzetno stara.Pretpostavka je kako je podignuta u 6. stoljeću a porušena između 599. i 611. godine u vrijeme učestalih napada slavena i avara na Istru.Nakon franačke okupacije Istre oko 800. crkva je doživjela preinake pa su tom prilikom povišeni uzdužni zidovi ,izvršena adaptacija prozora a u romanici građevina je dobila lopicu-trijem.



Sačuvani , najstariji sloj zidova crkve mogao je imati poprečne zidove , pročelje i začelje koji nisu sačuvani.Lezene koje su svojstvene kako za kasnoantičke tako i za srednjevjekovne sakralne građevine vidljive su na južnom  zidu  5 , zapadnom zidu 3 te apsidi 3 .Apsida crkve izbočena je i s obje strane  polukružna , vrlo je rijetka u starokršćanskoj arhitekturi u Istri.



Na južnom zidu crkve postojala je lopica-trijem.Jednoslivni krov bio je pokriven crijepom , a trijem je u cijelosti bio otvoren bez prozora i vratiju.Iznad ulaznih vratiju na južnom zidu crkve postojao je glagoljski natpis , navodno i sa godinom gradnje lopice.Kamenje zidova lopice nije bilo vezano vapnom već boksitom.Siromašan način gradnje uz uoporabu boksita kao vezivnog materijala umjesto vapnene žbuke rijetko je  korištena medota gradnje u 16.,17. i 18. stoljeću.
Trijem je u cijelosti porušen nakon 2. svjetskog rata a građevni materijal poslužio je za gradnju zidova , štala i kuća.
Crkva je doživjela niz prinaka i dogradnji.Svjedoči o tome i natpis na pročelju crkve iznad ulaznih vratiju.




ANN(O) D(OMI)NI1734 / SORS(I) FLORIANI/ CAN(ONICI) AC PLEBANI / VIGILANTI SVB GAST(ALDO) G(I)ACOMA RAVNIZ FECIT

Natpis nam govori o radovima izvedenim 1734. godine po nalogu žminjskog župnika , kanonika Florijana u vrijeme upravitelja crkvenog dobra Jakova Ravnića.

Visoko na samom zvoniku crkve još jedan natpis:

ERRE(CTVM) / VIGILANTIA - R(EVERENDISSI)MI - D(OMI)NI - SEBASTIANI/ MILOS - CAN(ONICI) - ET - PLEB(ANI) - VICARII / FOR(ANEI) - GASTALDI / ANTONII MOTICA -/ PROTVS - MATTHIA - DVOICICH - ANNA / D(OMI)NI MDCCLII



Riječ je o natpisu koji govori o gradnji vitkog zvonika koji je  povezan sa crkvom tek na uglu građevine.Riječ je o srednjoj i ugaonoj lezeni najstarijeg sloja crkvenog zida.
Zvonik je izgradio domaći majstor , Mate Dvojčić.Građen je 1742. ili 1743. godine zaslugom kanonika Sebastijana Miloša.






Na cijeloj Žminjštini često susrećemo djela domaćih majstora , kamenoklesara , od malih seoskih zavjetnih kapelica , do pravih remek djela u kamenoklesarstvu (karijatide crkve Blažene Djevice Marije nedaleko mjesta Tomišići).

Izuzetno prostrano pravokutno svetište   podignuto je 1729. godine  u vrijeme gastalda  Marina Damjanića.

Obilaskom crkve , zamjetit ćete po meni najvrjedniji detalj ove stare istarske crkve.Riječ je o dva prozora na južnom zidu.



"Na starim prozorima s južne strane umetnute su tranzene skupa s ulomcima pluteja koji se prema  sačuvanoj profilaciji datiraju u 6. stoljeće"(Ante Šonje - Žminj i Žminjština).Prozori potječu iz stare crkve koja je postojala na istom mjestu.Naime dolaskom Hrvata u Istru početkom  7. stoljeća kasnoantička građevina napuštena je i propada.Oko 641. godine mogle su biti spašene tek relikvije iz crkve.Kada su Hrvati prihvatili kršćanstvo kao vjeru na ruševinama građevine grade novu crkvu.Vidljiva je i danas kao nijemi svjedok povjesnih događanja tijekom više od 14. stoljeća.Tijekom arheoloških istraživanja u okolici crkve pronađeni su grobovi(Babina brajda) iz 8. stoljeća.Prema nalazima boje na zidovima građevine za pretpostaviti je da je crkva bila oslikana vrlo kvalitetnim freskama poput brojni sakralnih objekata na Žminjštini.



Crkvu su istraživali prof. Branko Marušić , Ante Šonje , no meni je zanimljiv podatak kako su crkvu istraživali i učenici Žminjske osnovne škole "Vladimir Gortan" ,Aldo Rudan i Aldo Hrelja pod nadzorom regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Rijeke i podršku nastavnika Milovana Dragića.


Prilikom istraživačkih radova pronađeni su brojni ulomci crkvenog namještaja.
Laginje nikako uhvatiti u objektiv.Razvuklo se uzduž prometnice koja vodi ka istoku....
Tek jedna od nekoliko tisuća zavjetnih kapelica iz Istre.






 

 

 

 

 

 Izvor:Ante Šonje :Žminj i žminjština




 



tibor-pula @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 17, 2010




Crkvica je podignuta u 15. stoljeću.Iznad ulaza - na dovratniku uklesan je natpis:
ANO DNI DCOCI (anno Domini 1601.)

Godina svjedoči o postavljanju kamenog okvira na otvoru starijih vrata a iste su godine otvorena i dva pravokutna prozora na pročelju crkvice.Crkva je smještena neposredno do Žminjske župne crkve Sv. Mihovila Arhanđela tako da je za razgledavanje fresaka potrebno ući u župnu crkvu.Crkvica je građena od pravilno klesanih kamenih blokova istarskog vapnenca.Širina crkve iznosi 3,85 metra, visina 4,30 metra a dužina 5,37 metra.Crkva je pravokutnog oblika u tlocrtu , nadsvođena šiljastim svodom i bez apside.Crkvica je izrazit primjer gotičke arhitekture pučke invencije istarskog ambijenta.Crkvica je nekad u srednjevjekovnom razdoblju zauzimala gotovo središnji prostor Žminjskog Kaštela.Na sjevernom zidu koji se oslanja na župnu crkvu nalazi se vrlo rustično izrađen reljef  raspela,rad  Žminjskog naivnog kamenoresca iz 1564.
Srednjevjekovno okružje i činjenica da je većina stanovništva bila nepismena ukazivala je na potrebu oslikavanja crkava zidnim slikama tj. freskama.Sv. Trojstvo oslikano je vrlo kvalitetnim freskama.
 

Prizori iz Kristova života slikani su u kvadratnim poljima ,omeđeni su vrpčastim okvirom i nizani u tri pojasa.Freske pripadaju gotičkom slikarstvu tkzv. "mekog stila" koje je sredinom 15. stoljeća bilo razvijeno u Koruškoj i  Kranjskoj.Tako izražene karakteristike "mekog" stila nigdje nisu zabilježene kao u crkvi Sv. Trojstva u Žminju.Izradio ih je vjerojatno strani majstor kojeg je trenutni srednjevjekovni feudalni gospodar Žminjštine pozvao da oslika crkvu.Freske daju izuzetno intimni ugođaj, prevladavaju boje  oker , crna , ljuičasta, i ponegdje zelena.Sitni detalji poput usana, zjenice oka,kovrče kose,lišće stabala i pupoljci cvijeća vrškom kista naslikao je nepoznati slikar  ,pomalo konzervativan i u poodmaklim godinama.
Rijetko susrećemo prizor "Posljednje večere" zbog složenosti kompozicije u zatvorenom prostoru.Autor je ipak ostvario iluziju zatvorenog prostora i naglasio dramatiku zbivanja.Freske su posute grafitima pisnih glagoljicom.Freske su otkrivene prije prvog svjetskog rata.Bile su u dosta lošem stanju a na njihovu pravu vrijednost upozorio je povjesničar umjetnosti i najbolji poznavaoc Istarskih fresaka Branko Fučić.Restauracija je izvršena 70.-tih godina prošlog stoljeća , no zbog činjenice da je crkvica smještena na sjevernoj strani uz župnu crkvu one i dalje propadaju i blijede.




 Prostor oko crkve nije izgrađen.Postoji malo asfaltirano igralište,u blizini je Župni ured i tek jedan mali park s vjerujem nekim počecima lapidarija grada Žminja.
Izvor:A.Šonje , Žminj i Žminjština , 1976.


tibor-pula @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 9, 2010


Crkva Sv. Bartula smještena je  na ulazu u grad iz prvca Pazina ili Kanfanara, izvan  starog grada  sa zapadne strane brežuljka.Crkva je podignuta u 16. stoljeću.Pravokutnog je tlocrta , bez apside,na pročelju preslica sa jednim zvonom.S unutrašnje strane zidova crkve postojale su kamene klupe koje su tijekom vremena zamjenjene drvenim.Crkvu krase dva drvena oltara s kamenim menzama koje su ukrašene intarzijama.Crkva je popločana kamenim pločama kvadratnog oblika,zidovi su glatki i nisu oslikani.

Natpis smješten na dnu menze glavnog oltara:
IN HONOREM DIVI BARTOLOMEI APOSTOLI ANNO D(omini)NI  MDCCXXI

Natpis smješten na dnu menze bočnog oltara:
DIVE AGATE VIRGINIS ET MARTIRIS HONORI ANNO D(omini)NI MDCCXXV



Gornji dijelovi oltara stariji su od kamenih menzi a izrađeni su tridesetih godina 18. stoljeća.Gornji drveni dijelovi oltara potječu od starijeg oltara izrađenog najvjerojatnije u nekoj drvorezbarskoj radionici u Žminju u 17. stoljeću.Oltari imaju svoju obrtnu vrijednost,rađeni su tipski u stilu visoke rensanse.U tri niše,odjeljene vegetabilnim motivima i ukrašene polustupovima,nalaze se kipovi svetaca.Kip Sv. Bartula na glavnom oltaru,izuzetno je tvrdo i rustično obrađen,međutim, pun je izraza i vrlo je vrijedan primjer seoskog baroka u Istri.
Crkva nema trijem-lopicu ,ispred crkve zasađena su stabla libanonskog cedra koja zaklanjaju pročelje  crkve i pružaju hlad vjernicima koji se okupljaju na Svetoj misi 24. kolovoza na dan Sv. Bartula.
Uz Bartula vezana je i najdugovječnija i ujedno najposjećenija pučka fešta u Istri -Bartulja.Istarski "težak",na trenutak je zaboravio na težačku muku-trud ,obrisao težački znoj ,te prije ubiranja plodova svog cjelogodišnje rada i truda odlučio malo odmoriti,i u društvu svojih bližnjih proveseliti se.
Za Bartulju održavala se Sveta misa,potom su se mještani okupljali za blagdanskim stolom i jeli kiseli kupus,tradicionalno jelo ovog podneblja.Danima prije kolovoškog okupljanja Žminjaca u svom rodnom mjestu ,mještani su uređivali domove,bijelili su kuće,sređivali "korte"-dvorišta, spremali se dočekati u blagdanskom i vrlo svečanom ozračju svoje najmilije.Nakon ručka šetali bi mjestom i u razgovoru,pjesmom,plesom do kasno u noć proveli ovaj praznik Žminja i Žminjštine.Lokalni karakter pučke fešte prerasao je okvire općine i danas u nešto izmjenjenom obliku(održava se posljednjeg vikenda u kolovozu) traje na radost mještana i turista Istarske županije.Bartulja je jedan od vrijednih segmenata turističke ponude kako općine tako i županije u cijelosti.Za trajanja Bartulje Žminj je pretijesan za sve radoznale posjetioce željne zabave.



Sveti Bartol (Bartolomej) jedan je od Isusovih dvanaest apostola.
Ime Bartolomej potječe od aramejske riječi "bar-Tôlmay" što znači Talmajev (Ptolomejev) sin.
Sveti Bartol je nazočio Isusovom uzašašću na nebo. Nakon Isusova uzašašća na nebo, otišao na misijsko putovanje u Indiju, gdje je ostavio kopiju Evanđelja po Mateju. Po nekim drugim spisima, naučavao je i u Mezopotamiji, Partiji, Likoniji itd. Smatra se, da je zajedno s apostolom Judom Tadejem, donio kršćanstvo u Armeniju. Armenska apostolska Crkva smatra ih svecima zaštitnicima. U 13. stoljeću sagrađen je manastir  sv. Bartola na mjestu, gdje se smatra da je umro mučeničkom smrću. Manastir se nalazi u jugoistočnoj Turskoj. Mučen je na vrlo okrutan način. Ogulili su mu kožu i odrubili mu glavu. To je ovjekovječio Michelangelo u Sikstinskoj kapeli prikazavši na svojoj veličanstvenoj slici Posljednjega suda sv. Bartola kako oderan drži svoju kožu u ruci.


Izvor:Žminj i Žminjština ,Š.Ante ,Istarska enciklopedija , Istrapedija i službene stranice grada Žminj





tibor-pula @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 28, 2010


Malo Istarsko mjesto-zaseok na Žminjštini ni po čemu različit od susjednih mjesta ovog kraja ,osim po jednoj priči.A priča...ispričana 26. veljače 1992 godine u dnevnom listu "Glas Istre"(novinarka Vesna Medvedec) glasi
"Bio jednom jedan grad.Tako se i zvao "Grad"-tu na susjednom brdu ,vrhu Golčana ,još su gradine - a onda se grad preselio u Žminj,te potom sazdane kamene kućice u njegovu podnožju nazvane po njemu Gradišće."
Svemogući Google upišete li u tražilicu pojam "Gradišće" odvest će Vas u Austriju,no meni u posjet Gradišću nije trebala putovnica ni pretjerano puno vremena.Smješteno je u općini Žminj ,udaljeno oko 3 kilometra od općinskog središta i prema popisu stanovništva iz 2001 godine brojao je svega 56 stanovnika.Mene je put do Gradišća vodio preko Tomišića i Mužina.Mjesto poput drugih...utonulo u nedjeljno popodne,bez trgovine,"oštarije"-ugostitelskih objekata ,okupano sramežljivim suncem ove prevrtljive veljače.



Na ulazu u mjesto iz Žminja podignuta je kapelica obitelji Matica.Podignuta je 1929. godine a dao ju je podići Antonio Matica.Izrađena je u domaćoj radionici u mjestu Valdediji.
Na vrhu kapelice  hrvatskim jezikom piše "Hvaljen Isus" dok je u doljnjem djelu isklesan slijedeći natpis "GIMINO/MATICA FRADELAN  / ANTONIO  F.  GIOV. / VILA  GRADISCIE  / 1929.



 U samom središtu još jedna zavjetna kapelica ,okružena s dva čempresa i natpisom graditelja Žufić Gržina iz 1901. godine.
Mjesto ima još zanimljivosti , barem meni, vrlo zanimljive kuće ...kuće s baladurima podignute oko 1800-te u nizu jedna do druge zauzele su jednu od svega nekoliko ulica ovog simpatičnog mjesta.Neke obnovljene a one druge još čekaju nekog s puno entuzijazma, ljubavi i doduše novaca da ih toplo vjerujem obnovi u stilu i po tradiociji gradnje ovog podneblja.Što zbog radoznalosti i malo naivnosti uspeo sam se i na famozni brežuljak.

Naravno pogađate , nisam našao ni "Grad"a ni "zakopano blago".Zaravan na vrhu, veličine većeg nogometnog igrališta,može upućivati na život u davna vremena kakav se odvijao u brončano doba na tzv, gradinama.Tek stado ovaca, dečko s razigranim psićem , pravili su mi društvo na brežuljku.Padine brežuljka strme su upravo prema Gradišću , one prema istoku blage su i obrasle šumom ,te ispresjecane suhozidima i puteljcima...stvorenim za laganu šetnju.Tek nekoliko livada i hrastova šuma ( lovište -Lovačkog društva Istra)dijeli Vas od Gržina ( link do posta).
Izvor :"Glas Istre" ,članak , Vesna Medvedec , 23.02.1992
 
tibor-pula @ 16:26 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 21, 2010


GODINE GOSPODNJE,1381.VI MJESECA,NEKI MARIN SLADONIĆ I TEODOR - NAREDILI SU DA SE SAGRADI OVA CRKVA NA ČAST SV. ANTUNA PUST. MAJSTOR ARMIRIG UČINIO JE OVU CRKVU (NATPIS NA LATINSKOM UKLESAN NA PROČELJU CRKVE)



Crkva Sv. Antuna opata mala je kamena pravokutna gotička crkva šiljastog svoda.Izgradio ju je majstor Armigus 1381. godine što je vidljivo iz natpisa na pročelju crkve.U prostoru bez apside ,duga je 4,25 m,široka 4,10 m i visoka 5,50 m.Apsida crkve duboka je 1,8 m široka 2,70 m i visoka 4,20 m , za 1,30 m niža od zapadnog dijela prostora.Zidana je od pravilno obrađenih kamenih blokova (kvadri) složenih u  pravilnim redovima s jedva primjetljivim spojnicama.Pročelje crkvice iznad ulaza ima velik okrugli prozor.Prvotna vrata crkve imala su polukružni luk što je vidljivo kako s vanjske strane tako i u unutarnjem dijelu crkve.Prozorčići na južnom zidu su kvatratnog oblika a na začelnom zidu apside okrugli.Prozorčići su zanimljivi jer im je okvir izrađen zajedno s tranzenama od jednog komada monolitnog kamena.Unutrašnjost crkve raščlanjena je na pravokutnu lađu i malu pravokutnu apsidu.Svod lađe poduprt je nišama s polukružnim lukom.Krov crkve pokriven je škriljama.Crkva je oslikana freskama.
Autor fresaka ,ove male "bazilike dolazi iz jedne od značajnijih venecijanskih radionica  s kraja 14 stoljeća(radionice venecijanskog trecenta).Naručitelji fresaka u Sv. Antunu željeli su biti zabilježeni te ih i dan danas vidimo kako hodaju u povorci.Najupečatljiviji prizor fresaka scena je Marijine krunidbe koja zauzima gornji dio istočnog zida , neposredno iznad oltara.Na velikom prijestočju sjede Marija i Krist koji je kruni.Najdirljivije su pak prikazani anđeli koji ih okružuju , s muzičkim instrumentima i krilima ,te predstavljaju nebeski orkestar.Svod apside oslikan je simbolima evanđelista a svod lađe uprizorenje je života Sv. Antuna .Bočne niše lađe oslikane su prizorima iz Kristova života.Na zidovima  građevine nalaze se glag. grafiti iz 15.-16. stoljeća.Crkva je jedno vrijeme bila pretvorena u štalu,1910 godine Austrijska vlast otkupljuje je od privatnika i crkva se popravlja.Po svršetku prvog svjetskog rata  dvije žene iz Žminja ,skupljenim milodarima dalje popravljaju crkvu.Crkvica je  obnovljena 1913, 1934. i 1980. godine.Freske su restaurirane i konzervirane te po mišljenju brojnih stručnjaka za zidno slikarstvo i povijest umjetnosti spadaju u sam vrh zidnog slikarstva srednjevjekovne Istre.Nije ni čudo da je ovu Žminjsku crkvicu prof. Andrija Mohorovičić nazvao "malom bazilikom".







                  SVETI ANTUN, OPAT -rođen je u Komi u srednjem Egiptu oko godine 250.Poslije smrti roditelja, ostavši sam sa sestricom, Antun je s osamnaest godina imao na brizi kuću i sestru. Šest mjeseci nakon smrti roditelja sv. Antun je otišao u dom Gospodnji.Po izlasku iz doma Gospodnjeg razdijeli veliko imanje siromasima a sestru povjeri u djevojački dom da se tamo odgoji. Nakon toga se posveti asketskom životu, radio je svojim rukama od čega se hranio a dio je dijelio siromasima. Zahvaćen velikom revnošću pođe u beskraj Libijske pustinje gdje se nastani u jednoj pećini pored koje je bilo malo obradivog zemljišta. Kad je car Maksimilijan počeo progoniti kršćane, Antun napusti pustinju i dođe u Aleksandriju gdje je bez straha i otvoreno propovijedao kršćanstvo. I za čudo nitko ga se nije usudio ometati. Godine 311. Antun se opet vratio u pustinju. No, sada nije bio sam. Za njim su pošli brojni mladi ljudi koji su se oduševili kršćanskim idealom.U miru preminuo godine 356. u dobi od 105 godina.


Izvor:Žminj i Žminjština,Ante Šonje
Istarska enciklopedija,Istrapedija
,Istarske freske -Fučić Branko

tibor-pula @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
MOJA KARTA
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
 
Index.hr
Nema zapisa.