Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE
MORSKA MEDVJEDICA
ISTARSKI KAŠTELI
VENECIJA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
119464
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
Arhiva
« » svi 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
PULA meteo podaci
 
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
KAZALO
Blog
četvrtak, svibanj 9, 2013
.

Belaj - BELLAI  

45.2706 N 14.1103 E







Toponim za područje i istoimeni dvorac južno od Paza.Prvi podaci o postojanju utvrde na području Belaja  potječu iz 11. stoljeća.Doduše toponim Belaj javlja se tek kasnije negdje sredinom 17. stoljeća.U to doba Njemački posjed u istri graniči sa starohrvatskom državom na istoku.Godine 1063. istarski makrogrof Urlich Weimarski otima područje između Labina i Rijeke (Meranija) pa ga tako za zasluge  1064. godine  car Henrik nagrađuje s nekoliko graničnih kaštela u dolini Raše.Među kaštelima koje je dobio  makrogrof Urlich Weimarski spominju se Boljun , Letaj , Roč , Lupoglav , Kožljak i naravno Belaj.Darovnica cara Henrika svjedoči o postojanju utvrde na području današnjeg Belaja.




Urlich umire 1070. godine te se poslije njegove smrti mjenjaju brojni plemići njemačkog podrijetla koji gospodare istarskom makrogrofovijom , primjerice Eppenstein ,Sponheim-Lavanthal , Andechs i drugi.Jedan od plemića koji gospodari istarskim područjem bio je i Urlich Weimar-Orlamünde.Najveći dio nasljeđenog posjeda daruje akvilejskoj patrijaršiji tj. akvilejskom patrijarhu.Akvilejska patrijaršija na taj način stekla je znatne posjede u  utrašnjosti istarskog poluotoka.Darovnica Urlicha sastavljena je 1102. godine ,a spominje se desetak kaštela i utvrda pod imenom "castrum sancti Martini".




Upravo utvrda sveti Martin , poznatija i kao Sabez ili Posrt predstavlja prvobitnu utvrdu na području Belaja.Početkom 13. stoljeća pod Akvilejskom se vlašću nalazi gotovo cijela Istra. Uspostavljen proces feudalizacije cvate no ne i zadugo za Akvilejsku patrijaršiju.Akvilejski patrijarh gubi moć pa tako patrijarhova dobra počinju svojatati  a potom i preuzimati pazinsko-gorički grofovi.Patrijarh se nije dugo mogao odupirati pa tako mnogi istarski kašteli ili utvrde dobivaju novog vlasnika.U 14. stoljeću tako se u rukama goričkih grofova nalaze kašteli Kožljak , Kršan  i Šumber.1342. godine Albertu IV. pripali su nekadašnji akvilejski posjedi , kašteli Kožljak i Lupoglav(Marenuels).Nakon Albertove smrti svi njegovi posjedi postaju vlasništvom austrijske kuće Habsburg.



Exactissima Ducatus Carniolae Vinidorum Marchiä et Histriae
Seutter, Georg Mathäus (kartograf)
1732.




UVEĆANI DIO KARTE

Godine 1637. Belaj se spominje pod imenom Bray (njemački) motivirano širokim pogledom.Nastanak dvorca Belaj usko je vezan uz utvrdu ili kaštel sveti Martin.Naime propašću utvrde sveti Martin negdje početkom 17. stoljeća , tijekom trajanja Uskočkog rata , javlja se potreba izgradnje za novo vrijeme ugodnijeg mjesta za stanovanje plemića.Stare utvrde često su mjenjale gospodare i nerjetko nije u njih ulagano pa su s vremenom postale ruševine.Jednostavnije je bilo podići novu građevinu , pogodniju za stanovanje i vladanje posjedom.



Ducatus Carnioliae accuratissima
Valvasor, Janez Vajkard (kartograf)
Weigel, Christoph (graver)
1719




UVEĆANI DIO KARTE

Već  početkom 17. stoljeća , kada je podignut javlja se toponim "Bellai".Toponim nalazimo na karti koja je izdana 1646. u Amsterdamu.

1774. godine pazinska grofovija preuzela je jurizdikciju nad feudom Belaj.U drugoj polovici 16. stoljeća vlasnikom Belaja postaje Juraj Barbo.Godine 1668. gospoštiju Belaj kupuje Vikard Ausperg koji je tri godine ranije postao vlasnik Pazinske grofovije.




Ausperg je osnovao i novu gospoštiju nazvavši je Wachsenstein koja obuhvaća Kožljak , Čepić , Jasenovicu , Kraško selo , Novu Vas , Sušnjevicu , Brdo , Letaj , Posert , Grobnik , Gradinje i Paz.Administrativno središte te gospoštije smješteno je u Belaju.Godine 1748. Belaj je na kratko vrijeme potpao pod okrug Adelsberg(Postojna) sve do razdoblja prisustva Francuza u istri.




Od 1814. godine Belaj je administrativno središte disktrikta koje je obuhvaćalo okrug Adelsberg , barunije Kršan , Lupoglav , općine Boljun,Vranja Perviž i Borut.Kasnije je priključen okrugu Rijeka a od 1821. godine okrugu Pazin u kome je ostao do 1848 godine ili do ukinuća feudalizma.Belaj je od tada u ulozi alodijalnih dobara (s nasljednim pravom) prinčeva Ausperg u dolini Raše sve do 2. svjetaskog rata kada se uspostavila poljprivredna zadruga  a kasnije zadružno poljoprivredno dobro.




Dvorac s pripadajućim vinogradom dolazi u ruke nekadašnjeg PPK-Pazin koji ga 1996. godine namjerava prodati.Općina Cerovlje poziva se na pravo raspolaganja nad objektima i zemljištem u društvenom vlasništvu pa se tako katastarska čestica cijepa na sam dvorac te na vinograd i dva gospodarska objekta.Vlasnikom dvorca postaje općina Cerovlje a gospodarski dio , koji su na državnom zemljištu daju se u zakup 1997. godine Zorku Iviću iz Boljuna.Siromašna općina Cerovlje nema novaca za održavanje Belaja pa 1998. godine raspisuje natječaj za prodaju dvorca s početnom cijenom od 1,85 milijuna kuna.Pošto kupaca nije bilo cijena je prepolovljena , a prodaja je uspjela tek u trećem pokušaju kad je cijena iznosila 663 tisuće kuna , negdje sredinom 1999. godine.




Novi vlasnik Belaja tako je pazinski trgovac Goran Gobo.U četri godine , pokušaja obnove  , 2000.  i  2003. godine radove na obnovi krovišta ,ertama,gornjoj ploči i vanjskim zidovima zaustavljala je građevinska inspekcija i pulski Konzervatorski odjel.Valja znati da je od 23. rujna 2003. godine  »barokni arhitektonski ladanjski sklop Belaj s okolicom – kultiviranim krajolikom« ima svojstva kulturnog dobra i upisan je na listu zaštićenih kulturnih dobara u registru koji se vodi pri Ministarstvu kulture.




Belaj nikako do svog gospodara pa se tako 2007. godine dvorac opet prodaje.Istros iz Roča prodaje dvorac za 1.000.000. eura.Kao i svaki put pravo prvokupa imali su država,općina i županija no to pravo nisu iskoristili.Belaj se opet prodaje 2008. godine no sada  za 3,139 milijuna eura.Prema posljednjim dostupnim podacima novi vlasnik Belaja je ruski političar, koji ima namjeru urediti dvorac za vlastito korištenje čuvajući izvornost objekta.

 

Danas se cijeli kraj naziva Belajski.Doduše malo je to  područje smješteno uz prometnicu Paz-Letaj.Dvaorac s popratnim objektima smješten je na manjoj visoravni na nadmorskoj visini od 212 metara.Podno visoravni proteže se Belajska draga  na admorskoj visini od oko 110 metara.Nekadašnja polja protežu se uzanom dragom oko 1300 metara.Danas su slabo obrađena pa su  prerasle u livade i pašnjake.Miličići , Perasići , Barešići , Špelići , Šimuni ,Furuli , Muzari i Gržini najbliži su zaseoci koji čine Belaj.Smješteni su u netaknutoj prirodi.Laporasti brežuljci prekriveni su šumom, nerjetko mješovitom.




Listopadna i borova šuma u doba vegetacije iz daljine djeluje kao da su brežuljci prekriveni baršunom.Najbliži vrh nalazi se nedaleko Furula iznad Kočeve drage a visina mu je 245 metara.Brojne vododerine izdubila je voda tražeći svoj put do Boljunčice.Brojni potoci Belajskog kraja ulijevaju se u Letajski potok.Strmi obronci brežuljaka , a koji nisu zarasli u šumu su livade  , tek rijeđe nailazimo na terse koje su još uvijek poljoprivredno iskorištene za uzgoj vinove loze i razne povrtlarske kulture.




Belajski dvorac smješten je na manjoj visoravni.Sam posjed sastoji se od ladanjskog dvorca i gospodarskih objekata te vinograda koji okružuju građevinu.Ladanjski dvorac približnih je dimenzija 30x20 metara dok su gospodarski objekti po jedan simetrično sa lijeve i desne strane dvorca približne vličine 36x15 metara.Pomoćni , objekti odvojeni su od dvorca nekih 8-10 metra a u tom prostoru smještena je cisterna za vodu.







Pomoćni objekti imali su dvojaku namjenu.Služili su kao štala , a u podrumu se čuvalo vino i poljodjekske kulture proizvedene ne posjedu plemića.Građevine su vrlo vjerojatno podignute po jednom idejnom projektu a tijekom vremena doživjele su tek sitne , neznatne preinake.Građevine se nisu mjenjale od doba kada je Belaj na crtežima zabilježio Valvasor.




Mnogi dvoje oko Belaja , neznaju ga svrstati ni među kaštele a ni među dvorce.Točnije riječ je o prijelaznom obliku tradicionalnog srednjevjekovnog kaštela i baroknog dvorca.Centralna zgrada , dvorac, organizirana je oko unutarnjeg dvorišta što ide u prilog srednjevjekovnih utvrda.Arhitektura je suzdržana i zatvorena što kazuje da se brinulo o sigurnosti stanara .U vrijeme nastanka Belaja još se uvjek moralo brinuti o djelotvornosti obrane od napadača.




Zdanje je  podignuto na lako pristupačnom terenu , izostala je ratna strategija gradnje na nepristupačnoj stijeni..Izostale su i obrambene kule , puškarnice , prsobrani , kamene zidine i sav srednjevjekovni "inventar" tako prepoznatljiv kod utvrda.Mnogi autori Belaj prepoznaju i vide kao stanciju , usamljenu ladanjsku kuću s ogromnim gospodarstvom.

 
Jednostavno pročelje krase pravokutni prozori.Prozori na prvom katu građevine zaštićeni su rešetkama od kovanog željeza kakve susrećemo na srednjevjekovnim kaštelima.Rešetke su ujedno jedini dekorativni element na vrlo jednostavnoj fasadi građevine. U sklopu građevine smještena je kapelica sv. Henrika (link do posta).Jedina je takva kapelica posvećena sv. Henriku u istarskoj županiji.



Sveti Henrik (973–1024) krunidba



>

 






Prikaži sve
Izvori:Istarska enciklopedija
Istarpedija
Just Ivetac:Korijeni istarskih gradova
Glas Istre :Selvina Benić

       Prikaži kartu (LINK)




  

POGLEDAJ NOVI POST

tibor-pula @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 0
MOJA KARTA
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
 
Index.hr
Nema zapisa.