Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE
MORSKA MEDVJEDICA
ISTARSKI KAŠTELI
VENECIJA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
121594
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
PULA meteo podaci
 
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
KAZALO
Blog
četvrtak, listopad 16, 2014
.

Mrgani

Tajna o zakopanom blagu kapetana Morgana


Naselje Mrgani smješteno je na sjevernoj strani Limske drage na nadmorskoj visini od 200 metara.Od općinskog središta grada Kanfanara udaljeno je 6,6 kilometara ili 10 minuta vožnje osobnim automobilom prometnicom koja prolazi limskom dragom.




Od istarske autoceste "Y" udaljen je 350 a vijadukta Lim 1300 metara zračne linije.Područje je naseljeno od davne prapovijesti , u antici te srednjem vijeku.Govore o tome brojni arheološki nalazi pronađeni na širem području prilikom gradnje prometnica ili tijekom arheoloških istraživanja u samom Dvigradu.Naselje nastaje koncem 16. i početkom 17. stoljeća a veže se uz migracijske procese na području istarskog poluotoka.




Brojne obitelji naseljavaju zaravan iznad limske drage te počinju koristiti obradivu zemlju.Uz poljodjeljstvo te uzgoj stoke za domaće potrebe malobrojno stanovništvo okreće se i najperspektivnijoj grani hrvatske ekonomije a to je turizam.Mrgani po popisu stanovništva iz 2001. godine imaju svega 45 stanovnika u 17 kućanstava.Pogledamo li zabilježene podatke o broju stanovnika stanovništvo se izuzetno osipalo.Naime 1857. godine Mrgani broje 562 , 1869. 572 ,1931. 472 stanovnika.Nakon 1931. godine svako desetljeće broj stanovnika je upola manji.Mrgani se prvi put spominju kao naselje početkom 17. stoljeća Kao Morgan.




Toponim za ovo naselje vezano je uz ime osobe iz legende koja je navodno živjela na tom gospodarstvu (Vılla Càptain Mórgan) no ipak je to samo legenda.Mjesto je poput obližnjih Ladića i Korenića zadržalo ambijentalnu arhitekturu.Kamene kuće sa gospodarskim objektima prema nekim istraživanjima građene su jednim dijelom od kamene građe razasute na obližnjim brežuljcima u dolini drage.Riječ je o gradovima Parentin i Moncastello ili kako ih najčešće zovemo Dvigrad (tal. Duecastelli, Docastelli).




U samom središtu današnjih Mrgana smještena je cisterna za vodu ili šterna s dvije golubice koje simboliziraju upravo ova dva srednjevjekovna istarska grada.




Uklesana je 1245. godina dok je sama šterna podignuta 1921. godine.Iste ptice naći ćemo i u općinskom središtu gradu Kanfanaru te na reljefu propovjedaonice iz crkve sv.Sofije koja se danas nalazi u župnoj crkvi sv. Silvestra u Kanfanaru.Vrijeme nije stalo u Mrganima , mjesto se obnavlja.Stare kamene kuće doduše i ovdje dobivaju nove vlasnike i služe kao kuće za odmor.

Često upravo novi vlasnici znaju bolje cijeniti tradicijsku gradnju i obnavljaju kuće koje zadržavaju svoj izvorni izgled i vraćaju nas u neka davna vremena.Brojne šterne značile su život stanovnicima.Često su domaćini goste rađe ponudili čašom vina nego vodom.Neke su smještene ispred ulaza u stambeni dio kuća na mjestu gdje je češće u nekim djelovima istre bio baladur ili nadsvođeni prostor sa ulazom u konobu pokriven ruzom ili vinovom lozom.Ovdje su terase same šterne , male poput same seoske kuće.





Legende znaju oživjeti mnoga mjesta.Legenda kaže kako je Henry Morgan, (1635. – 25. kolovoza 1688.) upravo u Dvigradu sakrio svoje blago a mjesto gdje se skrasio nosi njegovo ime Vılla Càptain Mórgan.




No ostavimo zakopano blago i legende neka žive svoj život kako im dolikuje.Uvidom u Zbirku Korenića godine 1620. i 1621. prvi put se spominje prezime Morgan.Po biografskim podacima kapetan Morgan rođen je 1635. godine pa nemože biti osnivač mjesta.

 
Tko je osnivač legendom obavijenog mjesta Mrgani-Morgani?

 
1620-te spominje se Marco Morgan , doduše često se događalo da je zabilježen tek netko iz obitelji pa nemora značiti da Marco nije imao nekog djeda ili pradjeda koji je nastanjivao ovo područje.Mletački službenik Fabio da Canal u svojem Katastiku gorivog drva iz 1566. godine kazuje kako na području Kanfanara , Dvigrada i Barata nema drugih naselja.




Tijekom četiri godine od 1615. - 1619. godine istarskim poluotokom bjesni Uskočki rat.Sasvim je razumno da u to doba područje nije bilo primamljivo za naseljavanje pa se stoga da zaključiti kako su Morgani ili današnji Mrgani nastali vrlo vjerojatno nakon 1566. a prije 1615. godine.




Brojna su se imena i prezimena na dvigradskom području slavenizirala.Razdoblje od 1600. do 1750. godine preživjela su tek neka prezimena dok su imena slavenizirana.Tako je i sa talijanskim imenima obitelji Morgan.Imena su slavenizirana no prezime je ostalo zauvjek Morgan.Očito je da su Morgani bili snažna obitelj , gledajući sa demografskog aspekta , pa tako nisu bili prisiljeni mjenjati svoje prezime.
Velšanin koji je gusario po Karipskom moru za Englesku protiv Španjolske ostao je jedan od najpoznatijih gusara svih vremena.Proslavio se osvajanjem Paname - "Kraljice Tihog oceana".Navodno je otet u Bristolu još kao dječak te prodan kao rob na Barbados da bi završio na Jamajci.Mit o sakrivenom blagu i mjestu Mrgani živi poput svih legendi pa tako i o kapetanu Morganu i Morganima tj. današnjim Mrganima.


Legende su sastavni dio naših života.Djelić su i turističke ponude pa bude znatiželju potencijalnih gostiju.Na put po istri nećete krampom i lopatom.Vjerujem nećete tražiti skriveno blago nekog gusara koji je nekoć davno zalutao u limsku dragu.Zar Vam pored predivne prirode brojnih malih mjesta , tajnovitih srednjevjekovnih gradova , čarobnih seoskih crkava oslikane freskama treba zakopano blago???
Vjerujem ne.

POGLEDAJ NOVI POST

Od MRGANI
Od MRGANI

 

                                            Izvori:Milan Radošević/tekst na Regional expressu/

          Istarska enciklopedija


 




Pozycjonowanie, Google Maps API
tibor-pula @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 13, 2011


     Polje nedaleko arheološkog lokaliteta

Groblje Kacavanac (210-220 metara nadmorske visine)nalazi se na terasi jugoistočno od Dvigrada uz prometnicu Kanfanar - Mrgani, nedaleko crkve i  benediktinskog samostana sv.Petronille. Do groblja vodi mali seoski puteljak a zatim pješačka staza zarasla u gustu vegetaciju.Lokalitet je istražen 1957. godine pod vodstvom arheologa B. Marušića.




Istraženo je ukupno 50 kosturnih grobova i grobljanska crkva sv. Petra.Groblje Kacavanac spada u manja groblja a grobove po načinu gradnje struka je svrstala u grobove  usječene u liticu , grobove s obložnim pločama , zidane grobove i grobove mješanog tipa.



 Svi grobovi na istraženom lokalitetu bili su korišteni u više navrata pa ih tako dijelimo na grobove sa naknadnim sahranjivanjem,porodične grobove i kosturnice.Grobni prilozi u pravom smislu riječi nisu pronađeni izuzev sitni inventar koji je pripadao narodnoj nošnji pokojnika.





 

 

 

 

 

 Na pogrebne običaje ukazuju pronađeni dijelovi zemljanog posuđa te komadići ugljena pronađeni u 2 groba.Pretpostavka je da pripadaju ritualnom sipu ...zemlji donešenoj iz okoline pokojnikove kuće koja je  satvljena u grob pokojnika.U nekoliko grobova pronađeni su i ulomci posuđa iz brončanog doba.Na samom lokalitetu pronađeni su temelji crkve sv. Petra.



Prvotna građevina podignuta je u 5. stoljeću istovremeno kad je sagrađena i sv. Sofija u Dvigradu.Prilikom gradnje nove grobljanske crkve  stara građevina u cijelosti je srušena kako nebi smetala izgradnji nove građevine.Grobljanska crkvica sv. Petra čije ostatke donekle možemo razaznati u travi i niskom raslinju stručnjaci datiraju u 8. stoljeće.



Crkva je vrlo jednostavna , pačetvorinastog tlocrta  ima troapsidno svetište s poluizbočenom srednjom apsidom.Do same crkve pronađeni su grobovi iz 9.i 10. stoljeća.



Groblje Kacavanac koristilo se od kraja 4. do kraja 12. stoljeća.Na ovom malom Dvigradskom groblju pokapani su obrtnici , seljaci ,jednom rječju običan puk.Grobovi vojnika i važnijih osoba iz tadašnjeg javnog i vojnog života na nekom drugom su groblju.Jedno je groblje u samom dnu drage ,koriste ga i danas mještani Korenića i Mrgana a nasuprot vrha Parentin na južnom djelu drage tek treba istražiti grobove Dvigrađana.

Na istim padinama drage nalazi se i crkva sv. Antuna pustinjaka(link do posta)...



...istočnije na samoj prometnici Kanfanar -Mrgani (ili Korenići) zanimljiva je stijena česta meta fotoaparata.Riječ je o stijeni Krug sv. Anđela.Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 160 metara.



Na vrhu stijene postojala je do 1801. godine crkvica Sv. Mihovila kada je navodno porušena.O stijeni i crkvi stručnujaci imaju dvojbe, no u puku se prenosi s pokoljenja na pokoljenje priča o "čuvaru" grada Dvigrada a riječ je upravo o Sv. Anđelu i Sv. Mihovilu.



U dolini Drage zazvonit će svega jedno zvono u preslici crve sv. Marije od Lakuća(link do posta) pri ispraćaju na posljednje počivalište nekog mještanina obližnjih mjesta .



Da nema bujnog raslinja...pogled bi sezao do doline Limske drage i grada Dvigrada...




        

Izvori:



KASNOANTIČKO I     RANOSREDNJEVJEKOVNO          GROBLJE  KAŠTELA DVOGRAD

                    Pula ,1970. svezak 1.

 Maurizio Levak:Nastanak i povijesni razvoj ranosrednjovjekovnog Dvigrada







tibor-pula @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 9, 2011

Limska draga , nekadašnje riječno korito rijeke Pazinčice tisućama godina služila je kao prirodna zapreka između zapadnog i južnog dijela Istarskog poluotoka.S druge strane Limska draga služila je kao izvrsna komunikacija između zapadnog i središnjeg dijela istarskog poluotoka.



Cijela draga naseljena je od prapovijesti iz više razloga.Plodna dolina i brojni izvori pitke vode osnove su za život kojih u dragi ima napretek što se nemože reći za zapadne i južne dijelove poluotoka.U 4. i 5. stoljeću izbjeglice iz Panonije  i Norika uznemiruju lokalno stanovništvo.Naime prodor barbarskih plemena njihova pustošenja i pljačke šire osjećaj straha pa se utvrđuju gradovi a stanovništvo se okuplja u zbijenim naseljima.Na obali to su utvrđeni gradovi na poluotocima a u unutrašnjosti vrhovi brežuljaka.Utvrđena su sva značajna mjesta na važnim prometnim pravcima kako od sjevera prema jugu ili istoka prema zapadu.



Nema podataka da su Dva Kaštela (Parentin i Monkaštel) izgrađena još u antici radi obrane Puljštine i Poreštine no sigurno su oba Grada ušli u sustav obrane u 7. stoljeću.Na području Limske drage nedaleko Kanfanara stoje dva grada svaki na svom brijegu.Kao i u životu jedan je imao mrvu više sreće pa je sačuvaniji.Riječ je naravno o Dvigradu kako danas zovemo ruševine jednog od dva grada.Ime dolazi od latinskog naziva Duo Castra ,Duo Castella ili talijanski Docastelli , Due Castelli.
 

  Kaštel Parentin

 (Castel Parentin ,Castrum Parentinum)



 Smješten je na brežuljku na nadmorskoj visini od 144. metara.



 Tragovi samog grada izuzetno su mali.Svega 5-10 metara ruševnog zida na najvišem dijelu brežuljka okrenut ka zapadu.



 Poput  utvrde Turnina nedaleko Rovinja(link do posta) i ovaj je obrasao bršljanom i drvećem koje je zimzeleno.




Južni dio brežuljka krije tragove nekih građevina a sačuvani su tek ostaci temelja.



 

 

 

 



 

 

 

 

Kamenje od kojeg je grad sazdan otkotrljalo se niz strmine brežuljka a vidljiv je u grabom obrasle padine na istočnom dijelu brijega.Cijelo je područje zaraslo u mješavinu smrikve i raznog "negostoljubivog bilja".Grad nije istražen arheološki pa je teško govoriti o njegovoj starosti.S obzirom na činjenicu da se prvi "susjed" nazivao Monkaštel(današnji Dvigrad) nema logike da je stariji od Dvigrada.Naime Monkaštel znači brijeg na kojemu je utvrda pa je za pretpostaviti da je Parentin mlađi grad ili vrlo vjerojatno tek snažna utvrda neka vrsta potpore većem Monkaštelu kako danas nazivamo Dvigrad.Grad ili utvrda ranije se napušta i propada prije Dvigrada.



Služi Kao "supermarket" građevnim materijalom , koristi se kamena građa i za susjedni Monkaštel ili Dvigrad.Kamenu građu koriste i mještani okolnih manjih mjesta ali i grada Kanfanara.Danas se rijetko tko uputi do Parentina.

Vrlo je nepristupačan.Ipak odlučite li razgledati oskudne tragove grada-utvrde preporuka je parkirat se do groblja i crkve Sv. Marije od Lakuća(link do posta).Uspeti se do prve serpentine ,naoružati se strpljenjem  i pokušati pronaći  tragove jednog zaboravljenog grada ???.



DVIJE GRLICE -RAD AKADEMSKOG KIPARA JOSIPA DIMINIĆA

Ne nipošto nije zaboravljen.Naime u općinskom središtu , u gradu Kanfanaru kamena skulptura slikovito će Vas upozoriti na postojanje oba grada.



SVETI SILVESTAR

 U crkvi Sv.Silvestra  (Kanfanar) nalazi se propovjedaonica koja potječe iz crkve sv. Sofije.



 Na reljefu se također vide gradovi Monkastel i Parentin.Još je jedan gotovo identičan primjer gradova u paru.Iznad Ročkog polja svaki na svom brijegu sličnih sudbina postojali su Črni i Beli grad.Identično kao i ovdje u Limskoj dragi jedan je nešto duže postojao a oba su danas tek ruševine. 

 

Od Parentin


Izvor:Maurizio Levak /Nastanak i povjesni razvoj ranosrednjevjekovnog Dvigrada

tibor-pula @ 22:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 19, 2010

Sveta Marija od Lakuća jedina je crkva smještena u dnu Limske drage.


Sve preostale crkve smještene su ili na nekom od brežuljaka ili padinama istih brežuljaka.Jednobrodna građevina jedna je od onih crkava koje su bratovštine podizale diljem Istarskog poluotoka tijekom srednjovjekovnog razdoblja.U tlocrtu je pravokutnog , nešto izduženog oblika s preslicom i oknom za dva zvona na pročelju.




Pročelje crkve zanimljivo je po baldahinu koji štiti freske Šarenog majstora.Freska prikazuje Bogorodicu kao Mariju- zaštitnicu  koja skuplja i štiti pod raširenim plaštem klečeću braću i sestre ,kako muške tako i ženske članove Bogorodičine bratovštine.Crkva ima upisanu apsidu-svetište uzdignuto jednom stubom ,  i upravo je taj dio(dio oko oltara) oslikan freskama.Prikazan je Krist kao središnji lik okružen simbolima četiriju evanđelista i znakovima sunca i mjeseca.Kao stupovi crkve prikazani su likovi 12 apostola u srednjem pojasu apside.U zidnom slikarstvu srednjevjekovne Istre uobičajen je motiv Navještenja a zauzima gornji dio trijumfalnog luka.Navještenje je važan događaj iz Evanđelja.To je trenutak kad se Bog utjelovio,trenutak je to kad se Isus začeo u utrobi Blažene Djevice Marije.Oko 700. godine crkveni pisac Časni Beda zapisao je kako je to početak našeg spasa.Na bočnim zidovima crkve oko oltara prikazani su svetački likovi i prizori iz njihovih života.Freske prikazuju Sv. Uršulu,Sv. Roka , Sv. Lovru , Sv.Sebastijana,te susret Sv.Marije i Sv. Elizabete.



Svako od oslikanih polja Šareni majstor uokvirio je bordurama, tipičnim za kasnogotičko zidno slikarstvo.Bordura je spirala od akanatova lišća koja se ovija oko štapa..."povijuša"(njm. Laubstab).Šareni majstor u oslikavanju crkve koristio je uz vapneno bjelilo i zlatnožuti,oker,crvenu,zelenu i ljubičastu boju.Freske su nastale između 1470 i 1484 godine što se da zaključiti po ugrebanim grafitima(najraniji je nastao 1484.godine).



Sv. Marija od Lakuća danas je grobljanska crkva koju koriste mještani iz obližnjih mjesta Mrgana i Korenića.U doba kad je Dvigrad još bio živ grad koristili su ga i Dvigrađani kao jedno od dva groblja, uz ono bliže smješteno uz crkvu Sv. Antona(link do posta) čije je zidove također oslikao isti slikar.


tibor-pula @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 15, 2010


Crkva sv. Ilije smještena je istočno od Dvigrada na malom brežuljku usred Limske drage.Spada u skupinu crkava s jednom istaknutom apsidom.U tlocrtu je pravokutnog oblika a po vanjskom izgledu vrlo je slična crkvi sv.Antona koja je znatno bliže Dvigradu.Zidana je od klesanaca poslaganih u pojaseve različitih visina i nije ožbukana.Zidovi crkve nemaju otvor a začelje crkve ima malu istaknutu apsidu pokrivenu škriljama.Na pročelju portal sa uklesanom godinom 1442. kada je crkva pregrađena u gotičkom stilu.Iznad ulaza građenog od masivnog kamena otvor u obliku grčkog križa.Unutrašnjost crkve  zasvođena je šiljasto bačvastim svodom konstruiranim  na polustupovima koji su povezani lukovima.



Polustupovi su u funkciji nosivog elementa a priljubljeni su uz uzdužne zidove i tako tvore niše koje vizualno znatno proširuju ovu malu crkvu.S obzirom na način zidanja građevinu povjesničari datiraju u sam početak 15. stoljeća a po svojoj unutrašnjosti vrlo je slična crkvi sv.Mikule u Dobrovi kod Labina.Crkva je tijekom zimskih mjeseci ili točnije u vrijeme kad je priroda ogoljela vidljiva sa pormetnice Kanfanar-Dvigrad.S nekih od vidikovaca pruža se lijep pogled na crkvicu smještenu na malenom brežuljku usred Limske drage.Do crkve nema nekog naročitog puteljka,tek stjenovit brežuljak obrasao u bodljikavo nisko raslinje i vaš vlastiti izbor u šetnji i razgledavanju prirode i ovog spomenika kulture  pod kako kažu zaštitom.
 
tibor-pula @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 23, 2010


Crkva Sv. Antona - pustinjaka smještena je na padinama Limske drage u neposrednom susjedstvu Dvigrada.Do crkve vodi puteljak,bolje reći "kozja staza",vrlo strma i uska.Crkva je izgrađena u 15. stoljeću.Pravokutnog je oblika u tlocrtu ,jednostavnog izgleda.Građena je od vrlo kvalitetno obrađenih kamenih blokova i nema apsidu.Crkvica na pročelju ima preslicu te po jedan pravokutni prozor s obje strane masivno profiliranog ulaza.Crkva je oslikana živopisnim freskama koje se pripisuju "šarenom majstoru".Freske ovog majstora zidnog slikarstva prepoznajemo po živim -šarenim bojama,po punašnim i mesnatim licima,po oblicima nabora i po  uokviravanju oslikanih polja  na način mletačke gotike(B.Fučić).



Prvotna zamisao bila je crkvu ukrasiti drvenim ,fino izrezbarenim i pozlaćenim oltarnim poliptihom, u koji bi se umetnule slike svetaca.Zamisao je međutim ostala samo "san".Bratovština nije mogla platiti stolara,rezbara,pozlatara i u konačnici još i slikara.Stoga je cijeli poliptih "šareni majstor" naslikao na zidu crkve.Skupu zamisao ostvario je s nešto vapna i mineralne boje.U četiri polja prikazao je nekog svetog opata,Bogorodicu s Djetetom,nekog neodređenog sveca i Sv. Martina s prosjakom.Pitate se gdje je Sv.Anton naslovnik crkve i bratovštine?Počasno polje prazno je,nedostaje Sv. Anton.U "praznom polju" nije bila slika već kip sveca-Sv. Antona-pustinjaka,izrezbaren od drveta,te obojen bojom.Drveni kip sveca pronašao je u Kanfanaru, na tavanu kod župnika Branko Fučić , povjesničar umjetnosti.Kip sveca danas se čuva u Poreču.


Za vrijeme posjeta Dvigradu i crkvicama u njegovom okruženju naišao sam na meni nesvakidašnji prizor.Saće,nisam neki znalac pa neznam jeli pčelinje ili osinje ispred crkve,najvjerojatnije izbačeno iz same crkvice gdje su "sklonište" našle pčele ili ose.

tibor-pula @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 15, 2010

Put po Istarskom poluotoku odveo me dolinom Limske drage,do Dvigrada i Kanfanara.Limska draga kojom sam prolazio samo je kopneni nastavak Limskog zaljeva( dužina 12,8 km. , širina od 200-600 meetara,visina od 26 metara s morske strane i 230 metara kod crkve Sv. Martina).Limska draga suha je kraška udolina , najvjerojatnije korito rijeke Pazinčice koja je jednog dana odlučila postati ponornica.


Širina Limske drage od početka do blizine Kanfanara iznosi ugl. oko 900m uz suženje podno Dvigrada i iznad Kanfanara na oko 600m.Ukupna dužina morfološke udoline Limske drage od Limskoga zaljeva do izvora u Beramskoj vali iznosi oko 31km. Krenete li poput mene iz Pule , starom cestom za Trst,Poreč...nebitno,naići ćete na "prirodnu prepreku",Limski kanal i sigurno nećete ni pomisliti voziti se poljskim,šljunčanim puteljcima nekoliko kilometara,a vjerujte ima se što vidjeti.Kao što ste se ležerno spustili u dolinu Lima tako ćete se i ležerno popeti i nastaviti vožnju.Ali zašto?Ako ste ljubitelj prirode ,ili jednostavno nemate ideju gdje na izlet? krenite  puteljkom dolinom Limske drage i nećete požaliti.Putem predivna priroda,doduše dosta lokvi ,na poljskom puteljku,dosta "čeka",vjerojatno zbog brojne divljači i pregršt  zimskog cvijeća.Vijugav puteljak prolazi plodnom zemljom ,doduše rijetko obrađenom.Što zbog maćehinskog odnosa prema poljoprivredi ili udaljenosti od mjesta , polja su  najčešće  zarasla u travu pa tako plodna dolina uglavnom služi kao livada.Strme padine Limske drage utočište su divljači a lovišta su označena.Cijelim tijekom vijugavog puta prati Vas netaknuta priroda i tek poneki radoznali ljubitelj prirode.

Negdje na pola puta "Div".Brojna Istarska mjesta,gradovi,sela imaju neku priču,mit,legendu.Odrastao sam, i prestao vjerovati u priče, no predamnom se doista stvorio "Div".Stvarnost a ne priča.Snažan, na svom putu Sam(poput mene) odlučio je prekoračiti Limsku dragu.Učinio je to s lakoćom.Da..."moj  Div" zove se Vijadukt Lim.Vijadukt Limska Draga izgrađen je 1991. godine radi premošćivanja duboke suhe doline Limske Drage .Najveća visina vijadukta iznad terena je 125 m.Vijadukt Limska Draga se od prosinca 1999. godine nalazi u sklopu Istarskog ipsilona.Društvo-"par" dobit će poput vijadukta " Mirna" i tunela "Učka" po svršetku svih dijelova Istarskog "Y".Kamen ispod samog vijadukta ima doduše neku drugu visinu...piše da je visina 115  metara.Nastavljam dalje , vijugavim puteljkom prepunog lokvica.

Meni desna strana , obronci zarasli u gustu šumu bijelog ili crnog graba tijekom zime u stalnom hladu.A ona lijeva strana okupana suncem i "šleper" visibaba,poneka, pretpostavljam orhideja te listovi ciklame koji ako se požure mogu praviti "ugodno društvo" visibabama.Volio bi da ne zlorabite neke detalje s mojih postova i prirodu ali i druge znamenitosti ostavite u nasljeđe budućim pokoljenjima, naraštajima.Istru su tijekom stoljeća i stoljeća osvajali,svojatali,eksploatirali i na svu sreću nisu je mogli "odnijeti" sa sobom.Ostavili su je onakvu kakva nam treba, na trenutke mog puta malo "divlju" pa onda opet "pitomu" i beskrajno lijepu.
Bijeli ,šljunčani puteljak , dolinom Limske drage doveo me što bi rekli Istrani do "ašfalta".Na brežuljku samo jedan od nekada dva grada Dvigrad (tal. Duecastelli, Docastelli), ruševine srednjovj. grada najčešća destinacija turista u "Gradu Sv. Jakova" - Kanfanaru.U dnu same Limske drage, tamo gdje počinje asfaltirana prometnica, dočekat će Vas crkva svete Marije od Lakuća, XV st.Meni "vrag" nije dao mira pa sam nastavio dolinom do koliko sam shvatio jedinog brežuljka u dolini Lima na kojoj je Crkva svetog Ilije, XV st.Moj današnji izlet ovdje je završio.Uspinjući se prometnicom do Kafanara  pratile su me brojne "krpice" snijega.14. je veljače,...Istra,...svega , otprilike 20-tak kilometara od mora i snijeg u tragovima.Pa neka mi netko još priča o "globalnom zatopljenju.A snježnih "krpica" bilo je i na cijeloj Žminjštini.Ostatak priče,o Dvigradu,crkvama, Kanfanaru na jednom od slijedećih postova.







tibor-pula @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 14, 2010
Sveta Agata -Kanfanar



Nedaleko mjesta Kanfanar,na prometnici za mjesto Vidulini nalazi se crkva Sv. Agate.
Kult svete Agate, djevice i mučenice, već je odavno raširen, ali su stvarni podaci o njezinu životu prilično škrti.Svetica je živjela u prvoj polovici III. stoljeća  u Cataniji na Siciliji a pretrpjela je mučeništvo za vrijeme cara Decija 5. veljače 251. godine. Prema legendarnim podacima potjecala je iz bogate i plemenite obitelji. Već kao djevojčica učinila je zavjet djevičanstva.Sveta Agata na svirep je način mučena,odrezali su joj obje dojke a morala je hodati po žeravici da bi bila pogubljena.Razvio se kult štovanja ove mučenice i postala je kod vjernika zaštitnik majki i dojilja
.



Mučenje  Sv. Agate    izvor slike Wikipedila

Crkva  kod Kanfanara izduženog je pačetvorinastog tlocrta s izbačenom, izvana poligonalnom apsidom.karakterističnom za ravenatsko-bizantski stil 6.st., uz koji se može povezati i polukružni luk nad ulaznim portalom. Kako su, međutim, način zidanja i specifične nepravilnosti karakteristične za predromaničku arhitekturu u Istri, Šonje ovu crkvu datira u 10.st.(službene str.grada Kanfanara)U apsidi crkve sačuvane su vrlo vrijedne frske iz 11.ili12. stoljeća i zidani oltar.
Zanimljivost na koju sm naišao je kult štovanja ove svetice u Istri  vezano upravo za ovu crkvu i mjesto.(izvor:istrapedija/ link) .
"Tako su se mlade majke počele okupljati oko crkve koja nosi njezino ime, te su joj posvetile obred kojim su tražile da budu obilato opskrbljene mlijekom, kako bi svoju dojenčad mogle prehraniti. Tako su svake godine, 5. veljače, pripadnice ženskog spola iz Bala, Rovinja, Sv. Lovreča, Žminja i drugih istarskih mjesta pred crkvu donosile kolače koji su karakteristični za kraj iz kojeg dolaze, te fritule kao i velike količine rakije. Samo su žene smjele nazočiti obredu. Jele su kolače i pile su goleme količine rakije, tako da su sve do jedne nakon kratkog vremena postajale pripite, plešući kolo, te ispijajući preostale količine pića. Za vrijeme plesa, glasno su zazivale da im se tijelo obdari dovoljnom količinama mlijeka, te su se mučenici obraćale riječima: „Sveta Agato, prije sam ja kružila oko tebe, a sada ti kružiš oko mene!!!". Obred bi završio skupnim uriniranjem u kamenicu, a podrijetlo ovih običaja nije poznato. Na kraju bi se žene počele razilaziti, svaka u pravcu svojega kraja, vrlo sporo zbog učinka rakije, no povratkom u svoj dom one bi se vraćale ulogama u svakodnevnom životu, kao majke, supruge, radnice. "(istrapedija)
tibor-pula @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 0
MOJA KARTA
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
 
Index.hr
Nema zapisa.