Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE/ od 22.04.2010

       widgets
MORSKA MEDVJEDICA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
108863
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Arhiva
« » srp 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
!-- Inizio codice ilMeteo.it -->
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
PULA meteo podaci
Pula Weather forecast © weather-wherever.co.uk
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
.Za pregledavanje materijala potreban je  flash player.
Važno !! Neke slike pojavljuju  se više puta u raznim albumima kako bi se dobila cjelovita slika teme kojom je naslovljen album.        
Ugodan boravak u "staroj Puli" želi Vam autor bloga.                                                                                                             

  KOD PREGLEDAVANJA ALBUMA PREPORUKA JE KORISTITI  FULL SCREEN  ILI TIPKU F11 NA VAŠEM PC-U 
 U SLUČAJU DA SE FLASH ALBUM NE OTVORI  POKUŠAJTE KASNIJE, NAIME ČESTE SU NADOGRADNJE SERVERA GDJE  SU UPLODOVANI FLAS ALBUMI...HVALA NA RAZUMIJEVANJU
Blog
nedjelja, prosinac 4, 2011

Momjan se prvi put spominje kao selo koje pripada samostanu Svetog Mihaela kod Vižinade u ispravi njemačkog cara Konrada II. izdanoj 4. lipnja 1035. godine.Tijekom 11. stoljeća prelazi u ruke makrogrofova Weimar-Orlamunde.Urlich II(III) Weimar Orlamunde 17. studenog 1102. godine daruje posjed akvilejskom patrijarhu Ulrichu I. von Eppenstinu.U to doba Momjan se ne spominje kao Kaštel(castrum ili castellum) već kao selo - villa Mimilianum.




U prvoj polovici 13. stoljeća , za vrijeme stolovanja patrijarha Wolfgera (1204.-1218.) i Bertholda von Andechs-Merana(1218.-1251.) svjetovna moć patrijarha izuzetno je snažna , kite se svjetovnom titulom makrogrofova i nastupaju na saborima carstva(Ausburg 1209. godine) ravnopravno s ostalim prinčevima.Prostor o kojem govorimo obuhvaća Furlaniju,Istru i Kranjsku.Težnja gradova za autonomijom kako u Italiji tako i u Istri natjerat će patrijarhe da oslonac potraže u vazalnom plemstvu.Vazalno plemstvo pretežito je  germanskog podrijetla poput patrijarha , nadzire strateški važne prometnice koje povezuju primorske gradove s unutrašnjosti i sprečavaju širenje gradskih teritorija.




Nadziru gradove Grožnjan i Kostel i na taj način ograničavaju pretenzije piranske komune i onemogućavaju širenje Kopra.Uz postojeći Kašte(Castelvenere - danas granični prijelaz za R. Sloveniju) gradi se i utvrda u Momjanu.




Woscalc je najstariji sin moćnog akvilejskog vazala Stephana Devinskog(de Duwino).Nad rijekom Dragonjom podiže kaštel-utvrdu.Kao kastrum Momjan se  izričito  spominje tek 1307. godine.Darovnica kojom je Woscalc dobio posjed od patrijarha nije sačuvana no 9. listopada 1234. godine Woscalc je svjedok sporazuma goričkog grofa Meinharda III. i tršćanskog kaptola te ovdje koristi prvi put naslov "Momjanski"(de Mimiliano).Razumno je s toga zaključiti da je kaštel ili barem branič kula , ujedno i najsačuvaniji dio utvrde izgrađen u prvoj polovici 13. stoljeća tj. gotovo jedno stoljeće ranije od prvog pisanog traga gdje se Momjan spominje kao castrum-utvrda.











 

Woscalc  Momjanski širi svoje posjede duž rijeke Mirne i na dio piranskog teritorija.Vlasnik je jedne četvrtine Kaštela Sveti Juraj nad Mirnom(link do posta) a 1247. uz patrijarhovu suglasnost postaje podestat Pirana.8. rujna 1249. godine, kod sklapanja predbračnog ugovora između mlađeg sina Biaquina I. i Gertrude , kćeri drugog moćnog akvilejskog vazala Ulricha von Reiffeberga Woscalc  se posljednji put spominje.Smrću patrijarha Bertholda von Andechs-Merana 1251. godine  nastupa prijelomni trenutak u povijesti patrjarške svjetovne vlasti.Germanski patrijarsi bili su vjerni pristalice njemačkog cara.Papinska stranka(Welfovci) od 1251. godine dobiva u patrijarhu vatrenog pobornika uzdizanjem papinskog tajnika Napolitanca Gregorija de Montelonga.Vazalno plemstvo , uglavnom njemačkog podrijetla predvođeni Goričkim grofovima ostaju odani gibelinskoj stranci (carskoj stranci).Tako vazali često mjenjaju strane , zavisno o snazi protivnika.







Nasljednici Woscalca (I) Momjanskog Biaquin I. i Conon I. slično se ponašaju.U početku su odani patrjarhovi vazali da bi se 1251. godine borili protiv salzburškog nadbiskupa Filipa Koruškog na strani Goričkih grofova.Zajedno s bratićem Rudolfom I. Devinskim ,  Woscalc i Biaquin I. ,pokušavaju se dokopati funkcije advokata bogate opatije Rossazo u Furlaniji  , no bezuspješno.Uz blagoslov patrijarha Gregorija de Montelonga Conon I. obnaša dužnost podestata 1259. i 1272.-1273. u gradu Piranu a 1272. u Bujama.Biaquin I. podestat je 1261. u gradu Poreču a 1263. u gradu Motovunu.Woscalc(I) gospodario je kaštelom Sv. Juraj.Apetiti njegova sina Biaquina I.  bili su puno veći.Sveti Juraj nalazi se na samom ušću rijeke Mirne , nadomak grada Novigrada.



POGLED NA BREŽULJAK GDJE JE SMJEŠTEN KAŠTEL SV. JURAJ

Grad ima svog biskupa koji je ujedno i lenski gospodar grada i izvan je jurisdikcije akvilejskog patrijarha.Biaquin I. vječnim podestatom grada Novigrada postaje 3. kolovoza 1259. godine.Bahatim ponašanjem gubi povjerenje građana i prisljen je odreći se titule 30. siječnja 1261. godine te pred biskupom Bonaccorsom , te plemićima odriče se počasne titule i nasljednih prava koja su mu do tada bila  priznata.Momjanski nasljednici čak ni nakon smrti Biaquina I. ne odriču se Novigrada.O tome svjedoči i ugovor sklopljen između goričkog grofa Alberta II. i pobunjenog Kopra.Naime u ugovoru koji je sklopljen u Pazinu 27. srpnja 1278. godine stoji kako će  Novigrad biti vraćen Biaquinovim sinovima (Novigrad se dobrovoljno predaje Veneciji 1270. godine).




Oba brata (Biaquin I. i Conon I.) kolebljivi su između lojalnosti patrijarhu i goričkim grofovima no zato su zakleti neprijatelji Venecije.Dužd  Lorenzo Tiepolo 1272. i 1274. godine osobno traži da se sa mjesta piranskog podestata makne Conon I. jer progoni mletačke simpatizere.




1267. godine završio je sukob između  goričkog grofa Alberta II. i patrijarha Gregorija Montelonga.Poraženi patrijarh Gregorij Montelonga umire 1269. godine , zatočen u samostanu Rossazo.Slijedećih sedam godina nije potvrđen novi patrijarh.Vlada anarhično stanje , patrijarhovi vazali Devinski i Momjanski odlaze na goričku stranu dok preostali gledaju svoju korist , koristeći novonastalo stanje.Nezbježan je sukob susjeda , momjanskih i kostelskih gospodara.13. srpnja 1264. u mjestu Milje / Muggia Conon I. Momjanski i Heinrich Kostelski (de Petra Pilosa) u ime rođene i nerođene djece Heinricha I. Pazinskog i Elizabete Kostelske primaju lupoglavski i ostale feude iz ruku Gregorija Montelonga.Padom i u konačnici smrću patrjarha Gregorija Montelonga dva susjeda nalaze se na suprotnim stranama pa je sukob inače ratobornih obitelji neizbježan.1274. godine kostelski gospodari Heinrich i Carstmann de Pietra Pilosa uz potporu Kaštelana upadaju u Momjanski kaštel i kastriranjem ubijaju Biaquina I. Conon I. , stariji brat pogubljenog Biaquina I. izbjegao je smrt jer je u trenutku napada na kaštel bio odsutan.




Osvećuje se za bratovu smrt uz pomoć goričke i koparske vojske te s odredom Piranaca i Izolana upada u Kostel i bez milosti ubija bratove ubojice.Conon I. gospodar je  Momjana , kaštela Sv. Petar ima posjede u Furlaniji  a patrijarh mu je potvrdio i patronat nad crkvom u Sežani.Nakon smrti Conona I. Momjanski gospodari , tj njihova obitelj razdvaja se u dvije grane.Woscalc II. ostaje u Momjanu dok sinovi Biaquina I. Urlich i Conon II. odlaze na furlanska imanja.




Novi vladar Momjana umire 1276. godine ostavljjući za sobom udovicu Franciscu von Riffenberg i sinove Biaquina II. i Ivana(Jochana).Slijedećih 40 godina povijest Momjana obilježit će Biaquin II. dok se Ivan u pisanim dokumentima spominje svega jednom.Zavisno o interesu Biaquin II. čas je na strani patrijarha , čas na strani goričkih grofova te čas na strani Venecije.Biaquin II. zaboravlja krvavi obračun iz 1274. godine i zajedno sa Vikardom II. Kostelskim 1302. pustoši patrijarške posjede u Furlaniji na strani goričkih grofova.Nedostatak novca natjerao ga je da 1305. godine Momjan proda furlanskom plemiću Friedrichu od Prampera , no 1307. želi ga ponovno otkupiti.




Iz pisanih dokumenata nije moguće utvrditi jeli Momjan za ovu plemićku obitelj davne 1307. godine zauvijek izgubljen. Rat između Venecije i goričko-patrijarškog saveza buknuo je 1310. godine.




Na strani Venecije bore se Momjanski gospodari  i to obje grane plemićke obitelji , dok se na strani goričkih grofova bori  gospodar susjednog Kostela Vikard II. Kostelski.1311. godine Vikard II. Kostelski zauzima Momjanski kaštel no uviđajući da ga nemože zadržati za 200 akvilejskih maraka prodaje ga 7. svibnja 1311. Friedrichu od Pramperana.Ostaje tajna zašto je Fridrich još jednom kupio kaštel koji je već jednom pošteno platio.U prosincu iste godine Fridrich prodaje kaštel grofu Heinrichu II.




Pravo oko prodaje kaštela imao je samo patrijarh , kršeći zakon Fridrich u jednu ruku ponižava patrijarha i dovodi ga u nezavidan i ponižavajući položaj.Nemoćan patrijarh Ottobono de Razzi , s jedne strane pritisnut Venecijom  mora održati savezništvo s goričkim grofom Heinrichom II. U Udinama 6. listopada 1312. godine patrijarh Ottobono de Razzi  sam investira grofa Heinricha II. u prigrabljeni posjed i od tada kaštel i formalno pravno pripad goričkim grofovima koji u njega postavljaju svog kaštelana.




Novim gospodarom Momjana od 1320. godine postaje  Woscalc , poznatiji kao Wachspeutel iz plemićke obitelji koji su živjeli u slovenskom Novom Gradu smještenom uz samu hrvatsku granicu , iznad slovenskog sela Podgrad.Woscalca Wachspeutela ,  Henrich II. postavio je za kapetana u Monfalconeu prilikom pobune furlanskog plemstva 1310. godine.Novi gospodar Momjana tijekom svoje karijere uspinje se od viteza , dvorjanina do najuglednijeg ministeriala te je bio među onima koji su uz kneginju-udovu Beatrix i mladog grofa Jochanna Heinicha odlučivali o sudbini grofovije.U istarskom se razvodu iz 1325. godine Woscalc  naziva  pohrvaćenim nadimkom Panšpetal sluga s Momjana.Bojeći se smrti 21. travnja 1327. godine sastavlja oporuku u kojoj izražava želju da bude pokopan u župnoj crkvi Sv. Krševana ispod Novog Grada.Kapeli Svetog Stjepana smještenoj nadomak gradslih vrata u Momjanu ostavlja destinu svoji konja istom oporukom.Smrt ga je zaobišla i Woscalc živi još šest godina sve do 1333. gtodine.Oca nasljeđuju sinovi Degenhard (Ditmar) , Permann , Marquard i Andreas .




Četvorica braće investiraju 3. srpnja 1333. godine u feude dobivene od novigradskih biskupa no ne i u Momjan, pa je on opet i izravnoj vlasti goričkih grofova.Momjanski kaštel često mjenja kaštelane no gorički grofovi ne daju ga u feud.13. travnja 1342. godine u obitelskoj diobi Pazinsku grofoviju ,Momjan i Završje dobiva  Albert IV.Svega godinu dana od obitelske diobe Albert IV. dolazi u sukob s Venecijom.Poraženi Albert IV. obvezuje se već u prvoj točki sporazuma?? ili kapitulacije koji je osbno potpisao u Veneciji 21. kolovoza 1344. godine porušti utvrde Momjan i Trviž i ne smije ih više obnavljati.Venecija je osvojila i Tinjan koji je vraćen grofoviji no zidine osvojenog grada također se nesmiju obnavljati.Koliko je Momjan doista srušen nije poznato no Veneciji ni Momjan ni Albert IV. ne predstavljaju veliki problem.Venecija je naime uskoro suočena sa hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I. "Velikim" -Anžuvincem i od tog vremena Momjan gubi svoju strtešku vojnu vrijednost.Po nasljednom ugovoru smrću Alberta IV. Momjan od 1374. godine prelazi u ruke Habsburgovaca.Osim Momjana Habsburgovci gospodare i Pazinskom grofovijom te Završjem.Trenuci su to u dugotrajnom postojanju Momjanskog kaštela kada se u dvorac opet ulaže neki novac tj. kada se kaštel obnavlja.Leopold III.  Habsburški postaje gospodar istarskih posjeda diobenim ugovorom izdanim 3.lipnja 1375. godine i 25. rujna 1379 godine. no 30. prosinca 1379. godine zalaže ih unserm haubtman /našem kapetanu/ in Isterreich Hugu VIII. Devinskom.Vojvodin kapetan Vinciguerra završava obnovu kaštela desetak godina kasnije a nasljeđuje ga rođak Michael(Mixo) Vinciguerra suglasnošću Wilhelma , najstarijeg sina vojvode Leopolda III. .1411. godine planuo je rat između Venecije i njemačko-hrvatsko-ugarskog kralaj Sigismunda Luxembourgovaca.Rat se vodio u Furlaniji i Istri.Sigismundov vojskovođa grof Friedrich von Ortenburg osvojio je patrijarške gradove Buje i Oprtalj no Momjan kao habsburški posjed nije dirao.Momjan se i dalje koristi kao založno sredstvo za dobivanje gotovine.




Prvi je založio kaštel Leopoldov unuk , tada tek vojvoda a kasnije car Friedrich V. (III.).Kaštel daje kao založno jamstvo Antonu Topplacheru a kao kasniji vlasnici (a time i vjerovnic) Momjana spominju se udovica Chiara od Završja i Geporg Paradaiser.Njemačka obitelj  Raunach u posjed Momjana dolazi u drugoj polovici 15. stoljeća.Bernardin Raunach  gospodar Momjana u ratu koji je izbio 1508. godine između cara Maximilijana I. Habsburškog i Venecije bori se oko Postojne protiv Mlečana.Mlečani su  već u prvoj godini porazili carske trupe , a pobjedonosna Serinisima postaje gospodarem Cormonsa,Devina,Gorice,Trsta ,cijelom Habsburškom Istrom ,Krasom,Rijekom i Trsatom.To je sasvim dovoljan razlog da Piran koji je u rukama Venecije još od 1283. godine krene u osvajački pohod na Momjan.Poraženi Maximilijan I. potpisuje primirje 6. lipnja 1508. godine pa u trogodišnjem razdoblju mira Venecija zadržava osvojeni teritorij.Dan nakon potpisanog primirja Gierolimo Contarini piše duždu i predlaže da se piranski teritorij proširi na Momjan.Dva mjeseca kasnije iste godine sa istim prijedlogom duždu se obraća i piranski podestat Lorenzo Pisani.Unatoč prijedlozima i molbama dužd oklijeva donijeti odluku kojom bi feud Momjan pripao Piranu.




10. prosinca Maksimilijan I.  zajedno sa kraljevima Francuske , Španjolske te papom u tzv. Cambraiskoj ligi kreću u protunapad i vraćaju veći dio ranije osvojenog habsburškog teritorija.Rat će potrajati još oko tri godine no poštedio je Momjan i Završje te ovi gradovi ostaju u rukama Mlečana.Uz naknadu od 600 dukata  28. svibnja 1510. dužd Leonardo Loredan odobrava pripojenje Momjana Piranu.U kaštel je smješteno svega 4 vojnika te kaštelan koji se mjenja svake godine.Momjanski kaštel za Piran u doba modernog ratovanja ne predstavlja više neku značajniju utvrdu.Služi kao predstraža s obzirom na broj vojnika , te kao osmatračnica.Piranu je zanimljiviji Momjan u agrarnom pogledu.Grad Piran stisnut je između močvara Sečovlja i mora.Oskudjeva poljoprivrednim površinama a toga u okolici Momjana ima napretek.Piranci ubrzo zaboravljaju na obveze koje moraju platiti u državnu blagajnu pa mletački senat prijeti oduzimanjem i dodjeljivanjem grada obližnjem Kopru ukoliko ne ispune svoje obaveze.Prijetnja oduzimanjem posjeda ne spominje se u nadolazećim godinama što daje zaključiti kako je Momjan ipak Pirancima bio vrlo značajan.Mirom u Wormsu 28. srpnja 1523. godine Habsburgovci prepuštaju Momjanski teritorij Veneciji , no njegovi vlasnici plemićka obitelj Raunach ne želi se odreći Momjana.1525. godine izdan je novi statut za Momjanski kaštel od strane Piranskog podestata Bartolomea Morosinija.Upornost plemićke obitelji Raunach isplatila se 15. lipnja 1535. godine kada arbitražno povjerenstvo rješava sporna pitanja između cara i Serinisime i Momjanski posjed dojeljuje Raunachovima.



GRB PLEMIĆKE OBITELJI RAUNACH

Unatoč takvoj odluci Raunachovi teško dolaze do svog posjeda.Andreas de Dur , viši mletački plaćenik , Piranski povjerenik ili kaštelan odbija predati Momjanski kaštel.Cijeli tijek predaje Momjanskog kaštela potrajao je gotovo 12 godina sve do 1574.Čak je dva puta intervenirao dužd kako bi se uzurpator posjeda izbacio i u konačnici pripao Raunachovima.No novi vlasnici nisu se pretjerano usrećili.S jedne strane carski su vazali a posjed kojeg su teškom mukom stekli pod upravom je Venecije.Takav nezavidan položaj najvjerojatnije dovodi do odluke o prodaji Momjanskog kaštela.Bartolomej i Jakob Raunach 27. siječnja 1548. godine preko posrednika Johanesa Pibergera , za 5550 dukata prodaju kaštel Simonu I. Roti.



GRB PLEMIĆKE OBITELJI ROTA

Gradom upravlja povjerenik Aloisius de Elio, koparski plemić , povjerenik Simona I. Rote .Zanimljivo je kako je upravo Aloisius de Elio, zaslužan za prijepis Istarskog razvoda.Naime po Eliovoj molbi Buzetski kanonik Zuane Senbal napravio je prijepis Istarskog razvoda preveden na talijanski jezik datiran 9. listopada 1548. godine.



MOMJANSKI PRIJEPIS ISTARSKOG RAZVODA

Sačuvani promjerak čuva se u Državnom arhivu u Rijeci(LINK) a pronašao ga je 1880 godine conte Stefano Rota u obiteljskom arhivu u Momjanu.

Odakle Rota u Momjanu????

Simon I. Rota potječe iz ugledne bergamske plemićke obitelji, po majci je Mlečanin , oženjen je Mlečankom .U ratu između kralja Francoisa I. Valoisa te cara Karla V. Habsburgovca s jedne strane te Venecije s druge , priklonio se onoj francuskoj.Kao nagradu Rote dobivaju pravo da u grb unesu ni manje ni više francuski ljiljan.Svršetkom rata te zaključenjem mira u Crespyu 1544. Simon I. bojeći se osvete carevaca mjenja prebivalište te se nastanjuje na istarskom poluotoku.




Simon I. Rota 1548. godine kupuje Momjanski kaštel a 1552. godine i Sipar kraj Umaga od koparske obitelji Bratti.Rote preuređuju kaštel.Unutar kaštela grade dva luksuzna palasa , drveni pomični most zamjenjen je dvolučnim kamenim mostom a  ulaz u klaštel pregrađen je u renesansom slogu te ukrašen grbom plemićke obitelji.



POGLED NA PROVALIJU IZ KAŠTELA /NEKAD JE OVDJE POSTOJAO POMIČNI DRVENI A KASNIJE KAMENI DVOLUČNI MOST

Nakon smrti Simona I. Rote 1570. oca nasljeđuju sinovi Zuanne (Ivan) i Orazio I.Simon gleda korak u budućnost te u oporuku unosi dio kojim ukoliko obitelj nema muškog potomstva kaštel se nasljeđuje po ženskoj linij.




Sin Orazio I. umire 1578. godine te iza sebe ostavlja maloljetne sinove Orazija II. , Simona II.  i sina Adriana  u čije ime kaštelom upravlja ujak Amoroso.Prije preuzimanja posjeda od strane tada već punoljetnog Simona II.  vrlo vjerojatno po nalogu samog ujaka Amorosa počeo je popis imovine poznatiji kao Momjanski katastik.Momjanski katastik dovršen je  do kraja 1585 . no na njemu se radilo sve do 1589. godine a neke su promjene tj. dopune unošene sve do 1630. godine.




U katastiku su vlasniku predočena sva materijalna dobra te prava koja mu pripadaju.Jedno od prava bilo je i izricanje smrtne presude , smrtne kazne (pravo mača - ius gladii).Za vrijeme Uskočkog rata koji je poharao cijelu Istru postojala je opasnost i za Momjan.Istarski providur 1616. godine dobio je nalog da Simona II. opskrbi oružjem kako bi se obranio kaštel.Prilikom posjeta G. F. Tomasinija , putopisca ,ujedno Novigradskog biskupa,  sredinom 17. stoljeća ostalo je zabilježeno kako je u kaštelu smješteno oko 100 vojnika.Kaštel se u vojnom smislu nalazio pod upravom koparskog kapetana.Simona II. nasljeđuju sinovi Orazio III. , Giovanni Paolo i Rodomonte.Obitelj Rota razdvaja se na dvije linije. Jedna na piransku ili Gian Paolovu a druga na Momjansku ili Oraziovu.Rote kaštel napuštaju 1835. godine i sele se u palaču smještenu u samom selu a posjedom  upravljaju sve do 1868. godine.



Carta geografica dell'Istria / Salmon, Giovanni (kartograf) 1753. (uvećani dio karte sa upisanim imenom posjeda plemićke obitelji Rota)



SATELITSKI SNIMAK MJESTA MOMJAN 14. 10. 2010. /NASA

 Napuštanjem samog kaštela građevine unutar kaštela a i sam kaštel propadaju.Jednom davno priroda je nasamarila pohlepne , krvožedne i izuzetno ratoborne plemiće.Ponudila im je kao na dlanu teren za izgradnju uvrde.




Stijena po dužini oko 80 metara i širine  oko 20 metra odvojena provalijom od brežuljka sv. Mauro bila je neosvojiva do pojave vatrenog oružja no i onda je upitno koliko su topovi bili precizni ako su uopće zapucali na sam kaštel.Po povjesnim podacima kaštel nije nikad osvojen u vojnom pogledu , najčešće ili većinom dobiven u posjed i nasljeđivan.Rušen no nezna se koliko po nalogu Venecije.I upravo ti krvožedni i ratoborni plemići izmjenjivali su se kao vlasnici kaštela tijekom gotovo više od pola tisućljeća da bi u konačnici utvrda postala nepopularna iz strateških razloga.




Svugdje gdje postoji neki kameni istraski grad , dijelovi građe otkotrljali su se niz strmine istarskih brežuljaka.Povijesno kamenje završilo je u nekoj novoj građevini kada su kameni plaštovi postali teret zahvaljujući blaženstvu zvanom  mir.U Momjanskom slučaju to nije tako.Kameni blokovi strovalili su se okomito u provaliju koja je dubine kao i branič kula , ujedno i najstariji i najsačuvaniji dio kaštela.Provalija je obrasla bršljanom i bujnim raslinjem i djeluje poput prašume.Prohodna je u dijelu ispod nekadašnjeg mosta gdje je moguć i ulaz u kaštel zahvaljujući urušenoj građi kaštela.Ironično je kako u višestoljetnom postojanju kaštela postoji na stotine dokumenata o vlasništvu nad kaštelom a i samom Momjanu kao posjedu dok današnja općina Buje nemože nači posljednje vlasnike ovog grada i kaštela.




Razlog je to što ova istarska utvrda nije uvrštena u registar kao zaštićeno kulturno dobro.Općina se tek uknjižila na zemljište ili famoznu stijenu na kojoj počivaju dosad sačuvani dijelovi kaštela.Regija Veneto poklonila je novčana sredstva koja su utrošena na  geotehnička istraživanja stijene a projekat je povjeren zagrebačkoj tvrtci Geoexpert.Gotovo smiješno djeluje ploča s natpisom kako je zabranjen pristup jer se u kaštelu "RADI".Sami Momjanci znaju koliko i kako se radi , naime po fotografijama koje su napravili neki prijašnji posjetitelji vidljivo je kako se kaštel samo rijetko čisti od raslinja koje naraste tijekom godina.Vizura jednog malog istarskog mjesta zabilježenog u gotovo bezbroj povijesnih dokumenata ostaje upravo branič kula i toranj župne crkve.




Rote su neoprezno napustile kaštel.Kroz dopola odškrinuta vrata u grad se ipak uselio novi stanovnik a to je vrijeme.Poput starina vjerujem i u Vašem gradu vlada ovim povjesnim draguljem istarske županije dok se ne upletu konzervatori.

Izvori :Željko Sirk /Nova Istra/Srednjevjekovni kašteli i kule Istre i Hrvatskog primorja i njihovi gospodari

           Istrapedija , Istarska enciklopedija

Slike u izvornoj veličini :           LINK (OVDJE)

tibor-pula @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
MOJA KARTA
 
Index.hr
Nema zapisa.