Moja putovanja Istrom i šetnja Pulom
istra
AUTOR
© Tibor Dinka
Jasne Crnobori 109
52100 Pula

 
Google translate
ON LINE
MORSKA MEDVJEDICA
ISTARSKI KAŠTELI
VENECIJA
POSJETIOCI od 26.12.2009
               Free counters!
Brojač posjeta
120877
Linkovi web albuma
Radio (klikni i slušaj)
LICENCA
Creative Commons licenca
Djelo istra, čiji je autor Tibor Dinka, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 4.0 međunarodna.
Bazirano na djelu koje se nalazi na http://www.tibor-pula.bloger.index.hr/.
Izdvojeno
e-mail adresa (klikni i piši)
Korisni linkovi
Napravi sam
Protected by Copyscape Web Plagiarism Finder
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
PANORAMIO
    
POPULARNI POSTOVI
...


web Arbiter
 
ISTRA
               
Prikaži ISTRA na većoj karti
KARTA ISTRE

TV PROGRAM
PROGNOZA
TagCloud
Users Configuration Viewer

Webmasters Tools Services online free Counters Scripts Tutorials Generators photoshop and php free webmasters
PULA meteo podaci
 
STARE RAZGLEDNICE I FOTOGRAFIJE
KAZALO
Blog
srijeda, listopad 19, 2011


Pula -zračna luka "Ernesto Gramaticopulo" ili Idroscalo civile -Pola

 

 

ZRAČNA LUKA PULA U SAMOM SREDIŠTU GRADA

 
Hidroavioni se pojavljuju tijekom Prvog svjetskog rata i najčešća je upotreba upravo u vojne svrhe.Za razliku od amfibije hidroavion može sletjeti samo na vodenu površinu.Umjesto podvozja s kotačima hidroavioni imaju aerodinamički oblikovane plovke najčešće u dvije izvedbe.U jednoj izvedbi jedinstveni plovak nalazi se ispod trupa zrakoplova a dva manja ispod svakog krila.U drugoj izvedbi ,sa svake strane trupa nalazi se po jedan plovak pričvršćen ispod korijena krila.Prvi letovi hidroavionima u Puli obavljeni su 1912 godine.Za tu potrebu izgrađena je cijela infrastruktura u samoj luci i to na otoku Sv. Katarina.







Hidrobaza na otou Katarina

1913-te godine flota broji 6 hidroaviona nabavljenih u Francuskoj.Hidrobaze se grade na otočiću Kozada i Puntiželi.Riječ je o vojnom zrakoplovstvu.Kada je Pula dobila svoju prvu civilnu, i redovnu zračnu liniju s nekim od gradova i kojim zrakoplovima???
Stalni ili redovni letovi iz Trsta do Pule,Zadra,Rijeke,Brijuna i Malog Lošinja vezani su uz ime obitelji Cosulich.
Obitelj Cosulich porijeklom je s Malog Lošinja.




Antonio Cosulich davne 1857. godine u brodogradilištu na otoku Krku gradi svoj prvi jedrenjak FIDES nosivosti 500 GT.Tvrtku pod obiteljskim imenom prebacuje u Trst , najvažniju luku Austro-Ugarske monarhije.
Godine 1921 u Portorožu su osnovali tvrtku S.I.S.A. (Società Italiana Servizi Aerei).



Portorož ...počeci civilnog zrakoplovstva i  društva S.IS.A




Organizirana je letačka škola a SISA je svojim hidroavionima prevozila putnike do Portoroških hotela.







Portorož - slovenska luka ruža zbog svoje zaklonjenosti od snažne bure često je tijekom slijedećih nekoliko destljeća poslužio kao alternativna zračna luka grada Trsta.

1923. godine počinje proizvodnja hidroaviona u brodogradilištu Fincantieri - Cantiere Navale di Monfalcone .



 
Brojni su filmski žurnali pratili razvoj ovog u civilnom prometu relativno novog prometnog sredstva.1. travnja 1926. godine iz Trsta put Torina startao je prvi komercijalni let hidroavionom.





  

 Zrakoplovi su polijetali iz Trščanske luke a na obali (Riva Tre Novembre) izgrađeno je i pristanište za zrakoplove.













Trieste - Trst 

Cijena karte iznosila je od 300 do 375 lira , a putnici su bili vrlo imućni građani s obzirom da se radilo o gotovo jednoj cijeloj prosječnoj mjesečnoj plaći.Od 16. listopada 1926. godine iz Trsta put Malog Lošinja kreću prvi zrakoplovi.Riječ je o liniji br "2" (VENEZIA - TRIESTE - LUSSINPICCOLO - ZARA).Tijekom ljetnih mjeseci Lošinj je četiri puta tjedno bio povezan sa Trstom avionskom vezom.U današnjoj zgradi gradske uprave bilo je sjedište avioprijevoznika.Pošto nije bilo pristanišne zgrade putnici su prevoženi čamcem do plutače gdje bi ih čekao zrakoplov-hidroavion.Nedaleko Doma zdravlja bio je izgrađen manji hangar i navoz za izvlačenje zrakoplova.U travnju 1927. ustanovljena je hidroavionska linija Trst - Zadar.



Zadar - hidroavion ispred "Maraske"

Grad Zadar od 15. prosinca 1927. godine povezan je i sa Ankonom .Avioni lete tri puta tjedno , a tip aviona kojim je ostvarena veza je Cant - 22 (kapacitet 10 putnika).
Linija br "2" od Trsta do Zadra ujedno je linija koja je doticala i grad Pulu.Inaguirana je 16. listopada 1926. godine.Doduše u početku s mogućnosti leta tj. pristajanja na otočju Brijuni.Na Brijune je goste hidroavionima dovozio i Karl Kupelwieser iz Trsta ali i drugih talijanskih obalnih gradova još 1924. godine.Pula na značaju u prometnom povezivanju dobiva tek 1930 ili 1931. Tridestih godina svakodnevno izuzev nedjelje leti se hidroavionom iz Trsta put Lošinja Zadra do Ancone.Jedno vrijeme postoji kružna linija Trst - Pula (Brijuni) - Lošinj - Zadar - Ancona - Venecija - Trst (Portorož).




Ova linija zamjenjena je manjim tj. kraćim linijama.Pula je direktno povezana sa Venecijom 18. veljače 1931. godine hidroavionom koji je letio na liniji Rijeka - Pula - Venecija.




Položaj idroscala u Rijeci







Koliko je turistički poluotok bio zanimljiv pokazuje i podatak kako je već slijedeće 1932. godine uvedena linija Rijeka - Opatija - Brijuni - Venecija.



Prijevoz prtljage za goste Opatije

Dotičući brojne talijanske gradove stanovnici sjevernojadranskih gradova bili su avionskom vezom povezani sa mnogim udaljenim gradovima.
2. siječnja 1930. uvedena je linija Trst-Rijeka-Zadar i linija Trst -Zadar -Drač-Brindisi.




Sve linije na sjevernom jadranu smatrane su domaćim zahvaljujući Rapallskom ugovoru.Rapallskim ugovorom (zaključen u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920. )Italiji su pripali Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci.Pulska zračna luka koristila je bogom danu morsku površinu unutar pulskog zaljeva.




Zaljev ima oblik potkove.Upravo ova potkova nasmješila se mornarima, brodarima ,brodograditeljima i nakratko zračnim prijevoznicima.Glatka i u svako doba godine mirna površina morske vode poslužila je kao pista brojnim zrakoplovima - hidroavionima.Cijeli zapadni dio luke od lukobrana do otočića Sveti Petar ,otočića Uljanik pa sve do Punte Aguzzo , Punte Monumenti i Punte Cristo služio je pak kao sletno uzletna staza ili pista te prostor za sidrenje.Zrakoplovi su rulali između otočića Uljanik i otočića Sveti Petar(današnja cementara) do zrakoplovne luke tj pristanišne zgrade "Ernesto Gramaticopulo" ili Idroscalo Civile -Pola.







Pristanišna zgrada izgrađena je 1937. godine a koštala je 90000 lira.




Smještena je bila ispred današnje zgrade br 18 u Flaciusovoj ulici.







Ime je dobila po Ernestu Gramaticopuolu..Građevina je nastradala tijekom savezničkih bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata.




Ernesto Gramaticopulo potječe iz Koparske obitelji.Rođen je 12 siječnja 1894. u Puli.U svibnju 1915. kao volonter stupa u Kraljevsku mornaricu Italije , no ubrzo prelazi u avijaciju kao časnik izviđač.Odlikuje ga izuzetna hrabrost i veliko domoljublje.Često izlaže život u izuzetno opasnim i rizičnim akcijama talijanske vojske.Preminuo je 23 lipnja 1916. godine nakon što ga je pogodio hidroavion lovca baruna Goffreda de Banfielda iznad Koparskog zaljeva.To je ujedno i prvi slučaj da jedan hidroavion obara drugi.




Današnji prostor nekadašnje zračne luke koristi brodograđevna industrija Uljanik .200 metara od današnje poslovne zgrade Uljanika(zgrada lučkog admiraliteta- LINK) u pravcu prema otoku Uljanik završavala je ograda pa je prostor rive do mosta bio slobodan i dostupan za građane.

 
Potencijalni putnik popio bi caffe negdje na Trščanskom Ponterossu.Ukrcao bi se ujutro u 8.00 u avion i krenuo u Pulu.Udaljenost od 90- tak kilometara zrakom avion je odradio za 45 minuta.Tijekom puta mogao je kroz prozor vidjeti panorame istarskih gradova smještenih na zapadnoj obali poluotoka.Vjerujem zadivljen prizorom preporučio bi put nekom od svojih poslovnih prijatelja i suradnika.Sletio bi u Pulu u 8.45.Pokupio prtljagu i udaljenost od 150 metara savladao za nekoliko minuta.I evo moj potencijalni putnik već je u samom srcu Pule , na rimskom Forumu.




Pitate se dali je i ovdje popio caffe , neznam no siguran sam da se nije umorio pa je zadovoljan i oran krenuo obaviti neki posao, susresti se s poslovnim prijateljim ili jednostavno istražiti grad.Početkom Drugog svjetskog rata suspendirane su sve linije civilnog zrakoplovsva iz sigurnosnih razloga.Posljednja je ukinuta linija TRST-PULA-ZADAR-ANCONA lipnja 1940. ulaskom Italije u rat.
Brojne turističke i prometne urede krasile su karte i reklame pozivajući putnike na brz no ne i jeftin prijevoz.






Istovremeno razvojem putničkog razvija se i prijevoz robe ne računajući prtljagu putnika.Zrakoplovi prevoze i poštu , pa je tako pismo poslano iz Venecije još isti dan uručeno primaocu primjerice Zadru.

 


 

U tadašnjem tisku redovito se pojavljuje red letenja na redovnoj liniji iz Trsta do Zadra ,kasnije do Ancone pa sve do Rima.
Evo nekoliko reklama iz pulskih dnevnih novina na talijanskom jeziku koje su počele izlaziti 1.I. 1919. pod naslovom «L'Azione»

 






Hidroavioni su podjednako parali nebo i plavu pučinu mora.Mogli ste primjetiti kako je prvo najčešće uvedena linija a potom izgrađena infrastruktura.Ovdje mislim na pristanišne zgrade i hangare a u većim mjestima s učestalim i redovnim linijama i navozi za izvlačenje aviona.








Na trasi Trst- Torino i danas postoje doduše u tužnom stanju građevine koje je koristio ovaj tip avijacije.






Hangari su služili za popravak ali i zaštitu aviona tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta.
Danas je Pula povezana brojnim zrakoplovnim linijama s većim mjestima Evrope.Riječ je o čarter letovima.




Zračna luka smještena je u Valturskom polju.





Satelitski snimak naselja Monte Serpente sa Google Earth-a , rijedak prizor aviona poslikanog Nasinim satelitima.

Pista je dužine 2900 metara a širine 45 metara.Pulsko nebo paraju i mlažnjaci tipa Boeing 747.








Ruski zračni prijevoznik Transaero tijekom ljeta uglavnom u subotu upućuje iz Moskve i Sankt Peterburga dva zrakoplova.Za razliku od hidroaviona koji su u Pulu u počecima dovozili 4 a kasnije do 10 putnika ovi divovi prevezu i do 550 putnika u naravno ekonomskoj klasi.
U samom početku prevozio se za današnje vrijeme pomalo smiješan broj putnika.

 
CANT 10
Dizajner Raffaele Conflenti
Putnika 3
Prvi let 1925

 
CANT 6ter
Dizajner Raffaele Conflenti
Putnika 11
Prvi let 1925

 


CANT 22
Dizajner Raffaele Conflenti
Putnika 8
Prvi let 1928



Jedan od aviona tipa Dornier ispred pulske Rivijere



Dornier u Rijeci

DORNIER Do-x

 Proizvođač Dornier

Prvi let 1929

Kapacitet ...različit zavisno o godini i modelu

Hidroavioni danas služe uglavnom u sportske svrhe.Brojne su letačke škole u Italiji koje njeguju tradiciju letenja "avionom bez kotača".Tek rijetko koristi se za prijevoz putnika i robe , no onda je nezamjenjiv.Ovdje mislim prije svega na nepristupačne i negostoljubive predjele naše planete gdje nema gotovo nikakve infrastrukture osim naravno vodene površine pogodne za slijetanje zrakoplova.

I kako to već biva gotovo se svaki trag izgubio.Poput pulskog tramvaja (vidi post LINK) nema baš ničeg što bi podsjećalo na zračnu luku u samom središtu grada.Doduše ostale su fotografije preslikane na razglednice snimljene iz zrakoplova.Pogledajte Pulu iz ptičje perspektive između dva svjetska rata.





















Transformacija prvog zračnog prijevoznika u Italiji

 
1921. SISA(Società Italiana Servizi Aerei)
1931 SAM (Società Aerea Mediterranea)
1934 Ala Littoria

BANER SLUŽBENIH STRANICA TVRTKE COSULICH


Ime obitelji Cosulich zlatnim je slovima upisano u povijest civilnog , komercijalnog zrakoplovstva susjedne Italije.



Ploča na zgradi u Trstu ispred koje je poletio prvi zrakoplov na komercijalnoj linji civilnog zrakoplovstva Italije

Ime Cosulich vezano je i za brodogradilište u Puli .Od 1921. do 1947. vlasnici su brodogradilišta Uljanik doduše dijela smještenog na otoku dok je onaj kopneni (arsenal) bio u vlasništvu države.Godinama gradski dužnosnici obećavaju neku drugačiju i ljepšu pulsku rivu.Projekat koji je sredinom ove godine osvanuo nazvan je "Riva budućnosti".



Od ideje do projekta nije prošlo pretjerano puno vremena no za realizaciju će trebati osim vremena i puno,puno novaca.

Zanimljivo je kako je u projektima svoje mjesto našla i nova zračna luka za hidroavione.Trebala bi biti smještena sjeverno od željezničkog kolodvora gotovo nadomak same uvale Sv. Petra.Ovaj puta prema ideji zrakoplovi bi bili prisiljeni slijetati izvan luke tj. lukobrana...koliko pametno neznam no malim zrakoplovima kakvi se misle koristiti valovi znatno ometaju slijetanje.



Fotografija iz dnevnih novina "Glas Istre"






Do "Rive budućnosti" ostaće vjerujem još dugo samo projekti i sjećanja na zračnu luku "Ernesto Gramaticopulo" ili  Idroscalo Civile -Pola.Cijeli tekst objavljen u Glasu Istre možete pročitati ovdje:(link)

tibor-pula @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 0
MOJA KARTA
NOVI POST
KLIKNI NA  OZNAKU  NA 
VRHU  BLOGA 
ILI PRI DNU SVAKOG POSTA
 
Index.hr
Nema zapisa.